ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

Pridružite nam se na Facebook-u!

DAVID — Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

bg-header-top

Međudržavni ugovori RH-Sveta stolica

bg-header-top

FINANCIRANJE I BOGATSTVO CRKVI

bg-header-top

Nova stranica Isključuje li vjera ljudska prava

bg-header-top

International Answer — Responsibility of Religious Institutions for Human Lives and World Peace

bg-header-top

Ubijene i nevidljive – priča o Indijankama u SAD-u u filmu Wind River

„While missing person statistics are compiled for every other demographic, none exist for Native American women.“ (Wind River, 2017.)

Društveno-politički kontekst

Prilično pojednostavljenu i jednodimenzionalnu sliku o običajima i načinu života domorodačkog stanovništva Sjeverne Amerike[1] dali su holivudski vesterni u kojima je dominirao odnos između kauboja i Indijanaca u kojima su, barem u većini slučajeva, Indijanci predstavljali loše dečke, unatoč činjenicama koje se vežu uz masakre nad indijanskim stanovništvom još od Kolumbovog dolaska na obale današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Dovoljno je prisjetiti se pokolja 450 pripadnika plemena Tolowa (Yontoket Massacre, 1853. godine) na sjeverozapadu Kalifornije ili pak masakra oko 300 pripadnika plemena Lakota (Massacre at Wounded Knee, 1890. godine).
(više…)

Oglasi

KOMORA UŽASA

Jutarnji list

Autor: Martina Hrupić

IZGUBLJENA DJECA TUAMA
NAJMRAČNIJA TAJNA DRŽAVE U KOJU MASOVNO ODLAZE HRVATI Ova je žena razotkrila užasnu istinu o 796 mališana: Časne sestre su ih pobacale u septičke jame

Kolaž

U potrazi za odgovorom na pitanje što se dogodilo s djecom iz doma koja nikad nisu stigla do učionice u kojoj je ona sjedila, Catherine Corless (u okviru) upustila se u amaterski pohod istraživanja povijesti zloglasnog doma

Neudane žene i njihova “nezakonita” novorođenčad stizali bi u dom kad bi se nad irski gradić Tuam nadvio mrak. Dom za majke i djecu St. Mary’s, velika siva zgrada, udomljavala je 50 samohranih majki i 125 djece “rođene iz grijeha”

(više…)

Božja riječ prekjučer, jučer i danas – Istina ili ne? Bog rehabilitira Mojsija preko drugih proroka

Tekst iz “Proroka br. 15” Glas istine. Božja proročica govori u naše vrijeme. Ono temeljno u našem vremenu za razmišljanje i samospoznaju.

Priredio: Aris Kostadinov

Uvijek iznova nam se postavlja pitanje: Je li Bog Staroga zavjeta – pretežno Bog u “Mojsijevim knjigama” – drugi Bog od onoga u Novom zavjetu? Ako je to jedan te isti Bog, tada ili mora da je Stari zavjet, pretežno “Mojsijeve knjige”, falsificiran, ili je Isus govorio neistinu. Ili je Bog čak promjenjiv?
Od Isusa iz Nazareta prošlo je 2000 godina. Sin Božji došao nam je kao čovjek, kao sin čovječji, da nam donese poruku Boga, Svojeg Oca koji je i naš Otac. Poruka što nam je Isus donio od Boga, Svojeg i našeg Oca, je ljubav.

Put k ljubavi počinje s izmirenjem među ljudima i između ljudi i životinja i Zemlje. Jedino po tom putu čovjek dolazi do jedinstva s Bogom i Njegovoga cjelokupnog Stvaranja uključujući i svemir.

Bog je ljubav. Njegovo beskonačno biće je dakle ljubav. Isus je govorio ljudima da su Njegov Otac i On, Isus, Krist, jedno. Time je Isus htio reći ljudima da je Njegova poruka istina što dolazi iz Nebesa, od Boga, Njegovog Oca koji je i Otac svih ljudi. Isus se nije distancirao od ljudi, već ih je kao sinove i kćeri Božje izjednačavao sa Sobom, jer On je po smislu govorio: Trebate biti savršeni kao što je i vaš nebeski Otac. (Mt 5, 48) I On nam je dao molitvu koja započinje oslovljavanjem: Oče naš, koji jesi na Nebu … odnosno Oče naš na Nebu …

Isus nam je među ostalim dao sljedeću značajnu uputu koja prenesena također u Bibliji glasi: Ne mislite da sam došao ukidati Zakon i proroke. Ja nisam došao ukidati, već ispunjavati … Dok ne prođu Nebo i Zemlja, neće proći ni najmanje slovo Zakona prije nego se sve ne dogodi. Onaj tko ukine samo makar jednu od najmanjih zapovijedi i odgovarajuće uči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. Ali onaj tko ih se drži i poučava ih se držati, bit će velik u kraljevstvu nebeskom. (Mt 5, 17 –19)

(više…)

THE GREAT CONTROVERSY

Source:  www.bibliotecapleyades.net/vatican/vatican_mafia01.htm

DEDICATION

I give thanks to our Almighty Father for permitting me in these last days of my life to discover the Vatican’s Mafia. I dedicate this work of many years of philosophical, biblical theological, scientifically and historical investigation to all those which, as this servant, are seeking to know and discover for themselves what the Vatican is, and if the Mafia really exists in her.

It has been no easy matter to document oneself concerning the Vatican’s Mafia, and to be able to prove it by the secret archives of the Catholic church and Catholic governments and civil just ice tribunals. The fear of Satanic reprisal always subjects one to having to live in fear and hiding from Catholic fanaticism, which through the centuries the Vatican has utilized against her opposers and the Christian reformers. It has cost this Servidor a whole life. But the Lord takes care of me and keeps his angles. This servant and his writings a being persecuted: they are trying to remove them from the libraries and are calling me an apostate and he ethical renegade, and I am defamed and slandered.

I give my thanks to the Lic. Rosa Rodriguez, my wife., for her valuable help in the elaboration of this book which today we place on your hands. For people who enjoy reading about good gunshots doing good work, with the added twist that at the end of the end of the trail sit men in red hats and long robes abusing the power of their religious authority.

(više…)

“Sveti” kršćanski ratovi i zločini

Izvor: https://dialogos.ba/2016/11/27/sveti-krscanski-ratovi-i-zlocini/

Kada je kršćanska rulja spalila Aleksandrijsku knjižnicu (tada najveću na svijetu) 391. godine, šteta po napredak čovječanstva je bila neprocjenjiva. Uz knjižnicu je bilo sveučilište sa tisućama studenata, koji su besplatno mogli učiti i biti podučavani, a za siromašnije se prikupljao novac. Ogromno dvorište je bilo neka vrsta foruma, a po noći je svatko mogao spavati na podu. Moglo se podučavati bilo što. Niti danas nemamo nešto slično.
Građa se sakupljala i prevodila 625 godina, a njeni resursi su bili ogromni (sa tada nezamislivih 750.000 knjiga).

Rulju je nahuškao kršćanski parijarh Teofil. Još gore užasne scene događale su se i 21 godinu kasnije, kada je patrijarh Sveti Ćiril ohrabrio ‘Kršćansku’ svjetinu da mučki ubije najveću znanstvenicu svih vremena – matematičarku i filozofa – Hipatiju, 412.
(više…)

Priča o dva mita o spasenju ljudskoga roda

Josip Supić

1. Grčki mit o Heraklu

Heraklo (Ἡρακλῆς, Hēraklēs), grčki je mitološki junak, poznat po velikoj snazi i

izdržljivosti; slavljen kao izuzetan smrtnik koji je, vršeći na izgled nemoguće radove,

stekao mjesto besmrtnika među olimpijskim bogovima. Njegovo je ime k nama stiglo

preko latinskoga Hercules; koristit ću, stoga, udomaćeno ime Herkul.

U poemi »Herkulov štit« koja se pripisuje pjesniku Hesiodu iz osmoga stoljeća prije

naše ere, nalazimo osnovu mita o Herkulu: bila je to želja »oca ljudi i bogova«,

Zeusa, roditi čovjeka koji će spasiti bogove i ljude od propasti.
(više…)

Nasilje i pohota u ime Božje“

“Udarci u ime Gospodina“

Fotos:Publik-forum.net

images-19Seksualna zloupotreba nije jedini zločin koji je Crkva počinila nad djecom. Neudane majke do prije nekoliko desetljeća bile su stigmatizirane kao „pale žene“ i izopćivane, a njihova djeca žigosana kao „djeca grijeha“.

Neudanim majkama ranije su često oduzimali djecu; i kako mlade majke tako i djeca odlazili su u domove koje je vodila Crkva.

Crkve su domski odgoj obilježavale svojim bezbožnim predodžbama. Osobito okrutan primjer su Magdalenini domovi u Irskoj.

Njih [mlade majke] su šišali i kažnjavali. Svoju bijednu imovinu morale su prepustiti samostanskoj upravi a svoja imena zamijeniti imenom neke svetice. Kao doživotnu pokoru za svoje grijehe oko 30.000 žena rintalo je bez nadnice u praonicama reda svete Magdalene.

Skandal što su ga Crkva, država i javnost desetljećima šutke podnosili.

Tek 1996. godine zatvoren je posljednji Magdalenin dom u Irskoj.“ (Die Zeit, br. 3/2003.)

Tamo su se dešavala tjelesna i seksualna zlostavljanja.

U Zapadnoj Njemačkoj između 1945. i 1975. otprilike 800.000 djece živjelo je u domovima. Više od 80 posto domova vodila je Crkva. U mnogima od tih crkvenih domova ponižavali su dojenčad, djecu i mladež te ih često duševno i tjelesno zlostavljali i zloupotrebljavali. Slično kao u slučajevima zloupotrebe Crkva je svoje strašno ophođenje s domskom djecom držala pod plaštem šutnje koliko dugo je mogla.

No i ti zločini su zadnjih godina sve više izbijali na vidjelo. Novinar i autor Peter Wensierski svojom knjigom „Udarci u ime Gospodina“ pokrenuo je val objava sudbina domske djece, koje su na vidjelo iznijele strašno stanje.

U svojoj knjizi on opisuje crnu pedagogiju crkvenih domova punih predodžbi stege i reda u kojima su djeca često trpjela drakonske kazne, tjelesno i psihičko nasilje, koje je nerijetko graničilo s mučenjem.

I bivše domsko dijete Alexander Markus Homes napisao je više knjiga o domovima i 2006. objavio knjigu „Domski odgoj: pomoć za život ili zatvor radi pokornosti. Nasilje i pohota u ime Božje“. U jednom intervjuu Homes je opisao – doslovce – „zlostavljanje sa sistemom“.

Što Homes pod time razumijeva, pojašnjava njegova sljedeća izjava:

Time mislim da s obzirom na konfesionalne domove upravo polazim od toga da se ’Bog koji kažnjava’ ciljano koristio kao instrument ugnjetavanja da bi se od djece tražila poslušnost, ili bolje reći pokornost.

U ime Božje domsku djecu su tukli, maltretirali, mučili, ponižavali i lišavali dostojanstva, da bi im silom nametnuli disciplinu, poslušnost, marljivost, pokornost i, naravno, također vjeru u Boga. Utoliko govorim o sistemu: to je bio fokus domskog odgoja – uložiti sve na to da bi djecu iz donjeg sloja učinili pokornim ljudima koji vjeruju u Boga.” (ntv.de, 17. 2. 2009.)

Ovdje bi se trebalo precizirati: U kojeg „Boga“ oni trebaju vjerovati? Crkveni sistem hoće ljude crkvene vjernike koji vjeruju u Boga koji kažnjava, koji, zastrašeni riječima svećenika, čitav život bivaju krivo usmjeravani.

Homes u spomenutom intervjuu opisuje neka svoja strašna iskustva; opisuje batine i mnoga druga poniženja te objašnjava:

Pozadina svega toga bila je religija. U svojoj knjizi iz 1981. napisao sam:

Kada su nam prijetili, kažnjavali nas, udarali, zlostavljali, tada su opatice kao zastupnice postupale po Božjem nalogu. To su bile Božje riječi, Božji opominjući i agresivni pogledi, Božje ruke, Božje noge, što su nas grdile, ponižavale, kažnjavale, tukle. To je bila Božja volja: strahovi koji su nas proždirali, boli, tuge, osamljenost, koja se sve više zabijala u nas i izjedala iznutra. Svoje djetinjstvo imali smo zahvaliti Bogu i Njegovu Sinu Isusu, Kristu’.“

Čitati ovakve riječi je stravično, i izaziva najdublju bol. Naslućujemo patnju i nevolju, strah i napuštenost koje su djeca u konfesionalnim domovima pretrpjela – i saznajemo o zloćudnoj zloupotrebi „Boga i Njegova Sina Isusa, Krista“, u čije su se ime događala ta sramotna djela.

U njihovoj osamljenosti djeci nije ostala ni vjera i povjerenje u nebeskog Oca koji ih ljubi, jer su Njega svećenici muškarci i opatice temeljito istjerali batinama. S ljubavlju i skrbi koje je Isus iz Nazareta donio djeci i s Ocem, koji nas ljubi, kojeg nam je On približio, takvo ponašanje nema nikakve, ali baš nikakve veze.

Od te crne pedagogije nisu patila samo domska djeca. Još 2014. OUN je, kao što je spomenuto, u svojem izvještaju kritizirala vatikansku Crkvu jer premalo čini da zabrani tjelesno kažnjavanje i zahtijevala od Vatikana da zabrani batine i kažnjava batinanje u svim katoličkim školama.

I papa Franjo u 21. stoljeću nije spreman potpuno odustati od tjelesnog kažnjavanja djece, već je više puta branio „dostojanstveno“ udaranje. Pritom on isključuje da je Isus iz Nazareta još prije 2000 godina cijenio djecu na način koji je do tada bio nepo- znat, i da je slabije bez izuzetka uzimao u zaštitu. Tko slijedi Isusa, Krista, ponaša se isto tako.

Nijedan čovjek nema pravo seksualno oskvrnuti ili tući drugog čovjeka. A svaki je odrasli obvezan štititi djecu i pridonositi tome da im se omogući odrastanje bez nasilja.

K tome država je obvezna brinuti za zaštitu djece. Nije li onda krajnje sumnjivo da, na primjer, u Njemačkoj službene Crkve vode dječje vrtiće i škole, koje doduše u najvećem dijelu gotovo 100 posto financiraju država i roditelji, ali njihovi koncesionari su isključivo institucije kao u slučaju vatikanske Crkve – koju je OUN opomenula zbog njezina ophođenja s djecom?

Kolikim dječjim generacijama je Crkva, u istinskom smislu riječi, batinama usadila okrutnu sliku Boga? Isus iz Nazareta dao je Svojim sljedbenicima zadaću:

Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide vaša djela ljubavi te slave vašeg Oca nebe- skog.“ (Matej 5, 16)

Djela Crkve u ophođenju s djecom su suprotnost toga. Ona su u život bezbrojnih dječjih generacija unijela tamu i odvraćanje od Boga.

Citat iz knjige: Rehabilitacija Krista Božjeg

Autor: Martin Kubli, Dieter Potzel, Ulrich Seifert

Priredio: Aris Kostadinov