ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

Početna stranica » Žrtve crkvi » Na kraju, vatikanski dokument „Crimen sollicitationis“ nije predviđao nikakve značajnije posljedice za svećenike koji su seksualno zlorabili djecu. Duhovna kazna, pokora, duhovne vježbe ili boravak nekoliko dana u kojoj vjerskoj kući, to su u većem broju slučajeva bile kazne.

Na kraju, vatikanski dokument „Crimen sollicitationis“ nije predviđao nikakve značajnije posljedice za svećenike koji su seksualno zlorabili djecu. Duhovna kazna, pokora, duhovne vježbe ili boravak nekoliko dana u kojoj vjerskoj kući, to su u većem broju slučajeva bile kazne.

Oglasi

Uz gnjevni krik Ivice Šole (1)

»Treba nam inkvizicija za 21.stoljeće. Papa Franjo mora bez milosti, bez kompromisa, udariti na udruženi zločinački (homo) seksualni pothvat u Crkvi.«

Tim gnjevnim usklikom naslovljen je komentar teologa Ivice Šole u Globusu od 31. kolovoza 2018. godine, u stilu suvremenoga Savonarole, Ivica Šola uskliče: »Dosta je bilo i eufemizama o ovoj grozomornoj pošasti među katoličkim klerom, treba progovoriti izravnim jezikom, ma kako koga zaboljelo. Prvo, ovdje više ne možemo govoriti da se radi o pojedincima, ovo zlostavljanje djece i mladića po cijeloj kugli zemaljskoj sustav je koji ću nazvati nama poznatom sintagmom s drugog područja – ovo je udruženi zločinački pothvat, brižno planiran i sustavno zataškavan od crkvene hijerarhije desetljećima.«

Logičko zaključivanje nije jača strana Ivice Šole: dok s jedne strane govori o udruženom zločinačkom pothvatu katoličkog klera protiv Crkve, s druge strane govori da je taj isti pothvat brižno planiran i sustavno zataškavan od crkvene hijerarhije desetljećima. Vjerojatno je želio izazvati pažnju na sebe, pa makar i sa besmislenom idejom, i tako, poput Herostata koji je zapalio Artemidin hram u Efezu, ući u povijesno sjećanje.

Dok je izričaj o zataškavanju pojave zla sustavno desetljećima zataškavan od strane crkvene hijerarhije točan, dotle je tvrdnja o zločinačkom pothvatu protiv Crkve koji je brižno planiran od njezine hijerarhije čisti maštoviti konstrukt samoga Ivice Šole. Iako je postojanje zločina pedofilije osnovni problem među klerom, Šola baca težište na, kako ih zove, homoseksualne zločine. Prozirno se ograđujući kako ne želi reći da je homoseksualnost u sebi zločin i da je svaki homoseksualnost zločinac, Šola teško prikriva svoju nesklonost prema homoseksualcima; uostalom, u više je navrata to i pokazao, osobito komentirajući paljenje krnje u Kaštelima kada je napisao „pederi .. agresivno nasrću danas slikovnicama i na vrtiće“. (Slobodna Dalmacija 18.02.2018.)

Od samoga početka Crkva njeguje oštar stav prema pedofiliji i homoseksualcima: dok je pederastija, tzv. ljubav prema mladiću, u kulturama antičke Grčke i Rima bila društveno prihvatljva pojava, judeo-kršćanska kultura je nametnula svoj stav prema tim pojavama, te su pod utjecajem kršćanstva, ne samo pedofilija, pederastija, već i homoseksualnost došle pod udar kaznenih zakona.

*

Priču o povezanosti homoseksualaca međe klerom Šola ilustrira slučajem Theodora McCarricka, bivšega Washingtonskog nadbiskupa lišenoga kardinalske časti, pripisujući njegovu, kako Šola naglašava, strelovitu karijeru upravo pripadnošću utjecajnom krugu homoseksualaca. Pokazujući vlastiti svjetonazor, u očitoj namjeri povezati homoseksualnost sa liberalizmom, Šola ne propušta dodatno naglasiti da je bivši kardinal McCarrick pripadao »liberalnoj, tzv. „progresističkoj“ struji američkih biskupa« te da je bio »oponent Benedikta XVI., „konzervativnog“ pape, te ljubimac lijevih medija u Americi.«

Ivica Šola je, kažu, teolog, te zna, ili bi trebao znati, razloge, pa i temelje, prikrivanja od strane Katoličke Crkve kako seksualnih zločina pedofilije od strane klerika, tako i homoseksualnosti među klerom. Želio bih ga podsjetiti na dokument „Crimen sollicitationis“ što ga je 1962. godine napisao kardinal Alfredo Ottaviani (1890. -1979.), predstojnik tadašnjega Svetog ureda, danas Kongregacije za nauk vjere, a odobrio papa Ivan XXIII., sazivač Drugog vatikanskog koncila. Dokument je, kao instrukcija, pod velom tajnosti, upućen biskupima čitavoga svijeta. Biskupi su bili upozoreni da moraju sačuvati striktnu povjerljivost dokumenta, da ga se čuva u tajnom arhivu kurije, te im nije dopušteno da ga objave ili komentiraju. Sadržaj dokumenta je procurio tajnim kanalima i postao poznat javnosti tek četrdeset godina kasnije, 2003. godine. Uz jasno izraženu homofobiju, dokument Crimen sollicitationis jasno očituje nastojanje Vatikana da drži i pod kontrolom štetu i sakriva seksualne ispade katoličkoga klera.

U ovom bizarnom dokumentu biskupi se instruiraju kako postupiti u slučaju »neizrecivoga grijeha« koji uključuje grijeh traženja pokore, oprosta, od strane svećenika u ispovjedaonici ili u okolnostima tijesno povezanima sa sakramentima. Uključeni su u dokument „svaki vanjski obsceni čin, učinjen ili pokušan od strane klerika na bilo koji način sa djecom oba spola ili životinjom“. U dokument je uključen i „najprljaviji grijeh“, to jest bilo kakav obsceni čin što ga napravi klerik „na bilo koji način sa osobom vlastita spola“. Dokument je bio opsjednut pontifikalnom tajnovitošću: kazna za objavu njegova postojanja bila je ekskomunikacija; nametnuta je njime „krajnja povjerljivost“ i „trajna šutnja“ svima koji budu uključeni u postupak, uključujući i žrtve i njihove svjedoke, koje se je obvezivalo „prijetnjom neposrednom automatskom ekskomunikacijom“. U dokumentu se nije predviđao istražni postupak, nije se seksualna zlouporaba nad maloljetnicima smatrala ozbiljnim zločinom niti se je predviđalo da se uključi policija u istraživanje zločina.

Na kraju, vatikanski dokument „Crimen sollicitationis“ nije predviđao nikakve značajnije posljedice za svećenike koji su seksualno zlorabili djecu. Duhovna kazna, pokora, duhovne vježbe ili boravak nekoliko dana u kojoj vjerskoj kući, to su u većem broju slučajeva bile kazne. Tek u najtežim oblicima zločina moglo je slijediti lišavanje svećeničke dužnosti.

Nije čudo što je obvezno postupanje biskupa po instrukcijama sadržanima u opisanom dokumentu dovelo do najvećih i najsramotnijih škandala u povijesti Katoličke Crkve.

(Nastavlja se.)

Josip Supić

Novalja, 10.09.2018.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: