ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

Početna stranica » Ljudska prava » SUDI LI BOG ILI RELIGIJSKI SUSTAVI

SUDI LI BOG ILI RELIGIJSKI SUSTAVI

Po religioznim učenjima Bog je tiranin, nemilosrdan, nepravedan, tlačitelj ljudi! On je taj koji je stvorio klasna društva – bogate i siromašne. On je taj u čije ime su se vodili i danas se vode kršćanski ratovi. On je taj u čije ime su pobijeni milijuni i milijuni ljudi!? On je taj koji je naredio spaljivanje živih žena i muškaraca!? 

Mnogi vjeruju u takvo što jer crkve  tvrde da one nastupaju u ime Boga!? 

Po crkvenim institucijama Bog je dao nalog za stvaranjem vjerskih staleža i preko njih stvorio dogme, prokletstva, sakramente i zemaljske svece. On je naredio da ga se izučava na teološkim studijima,  školama i fakultetima. Naredio je da ga se slavi na misama, procesijama – da se hodočasti u njegovo ime. Dalje, on je naredio blagoslivljanje oružja i stavljanje krunica na cijev oružja pobjednicima. Također je ustoličio vojne ordinarijate kao njegov blagoslov onima koji su zaduženi da čuvaju svoju domovinu.

Naredio je također da ga se slavi gradeći nove crkve i hramove, naročito da se ljudi u njegovu slavu klanjaju pred zlatom ukrašenim kipovima.

Bog je također ustoličio vrhovne svećeničke poglavare i ispod njih mnogo niže rangiranih čuvara – svećenika koji se trebaju brinuti da se poštuje njegova riječ i da ga se slavi na zemlji. On je dalje naredio da svećenstvo treba biti bogato i u društvu moćno – kako bi se znalo koga oni predstavljaju. Zato je naredio da se po svim crkvama i posvuda gdje se vrši služba u njegovo ime izgrade zlatom optočeni oltari i kipovi, a oni koji s njih budu govorili u njegovo ime – trebaju također biti obučeni u optočenu svilu i kadifu, kako pristoji božjim službenicima.

A tko takvo što može tvrditi? Crkveni nauk –  visoko svećenstvo – tvrdi da su njihova djela i njihov nauk – božanski nauk!

 Nadalje, crkveni bog je naredio je da se obavezno poštuju svi sakramenti: Obavezna pristupanja krštenju djece, ispovijedi, pričesti, krizmanju, posvećivanju svećenika, euharistije, posvećivanju brakova i pomazanju bolesnika. Tim činom sakramenata Bog je tražio da se tako pridonose žrtva i odricanja, naročito novčano, po određenoj tarifi milodarivanja. Kod svega toga vjernici trebaju znati da je u svakom činu preko svećenika i drugih visokih dostojanstvenika prisutan on sam – Bog.

Naročite upute je posvetio financiranju crkvi i plaćama svećenstvu. Naredio je da se iz državne kase treba izdvojiti primjerena i prijeko potrebna svota novca za održavanje čitavog hladnog pogona crkve. Bog je posebno izdao naredbu da se iz državne kase osigura siguran novac za sve svećenstvo koje služi narodu u obrazovnom sustavu – u školama, teološkim fakultetima, te na održavanju sakralnih objekata – kulturne baštine. Naredio je da se osnuje posebna služba – vojni ordinarijati – briga za duh vojske i policije. Nije zaboravio ni potrebite, odredivši da se iz državne kase izdvaja novac za karitas, kako bi se crkva brinula za siromašne. 

Posebna božja naredba: Crkve trebaju imati kapital u nekretninama i trebaju biti oslobođeni poreza. Crkvama se treba omogućiti bavljenje raznim transakcijskim i dioničarskim poslovima.

Nadalje – Bog zahtijeva poslušnost i vjeru da on sve to čini kako bi ljudi kada pređu u onostrano živjeli božansko obilje.

Za sve koji ne vjeruju u njega i čine suprotno njegovim uputama pripremio je pakao u kojem će se duše koje tamo dospiju pržiti u strašnim mukama i za njih više nema povratka u svijet božanskog blagostanja. 

Tako tumače vjerske institucije – kako su one samo produžena božja ruka, dakle on je njihov nalogodavac – a one samo izvršitelji.

Da li je Bog zaista nemilosrdan sudac i nalogodavac vjerskih institucija?

Većina velikih vjerskih institucija stoljećima uče, prijete i predstavljaju se u ime Boga. Pojam – institucija – je znak pripadnosti državnom aparatu. Institucije, taj pojam govori dovoljno sam za sebe!? Što vjerske institucije imaju s Bogom? Što teologija ima s Bogom? 

Sudi li otac i majka svojoj djeci, prijete li im takozvanim paklom!? Prijeti li, sankcionira ili poziva na nasilje  Bog-Otac drugim ljudima kako bi zaštitio svoj nauk.  Je li time nauk sam sebi svrha, odnosno onima koji su ga stvorili?

Može li se reći da svaki otac voli i ljubi svoje dijete i da ga nikada ne bi opteretio – naročito ne sa paklenim mukama. Kakav bi to Bog bio kada bi od ljudi zahtijevao da čine mnoge monstruozne stvari – kada bi poticao na mržnju i ubijanje – kada bi ljudsku svijest zatvarao i ograničavao raznim dogmama i kanonskim zakonima. 

Stvara li bog klasne podjele i podjele na bogate i siromašne!? Je li to bog koji od svojih vjernika neprestano traži u materijalnom i duhovnom pogledu – a za uzvrat ništa ne daje. S jedne strane taj i takav Bog se predstavlja kao bog ljubavi i zaštitnikom svih ljudi, a s druge strane njegovo treniranje strogoće nad ljudima opovrgava takvu ljubav o kojoj se samo govori, ali ne i živi.

Ipak, iako su se vjerske institucije i njihovi prelati svim raspoloživim sredstvima trudili oduvijek narod uvjeriti kako samo oni imaju “ovjereno” zastupstvo pred Božjim prijestoljem.

 – uvijek su na Zemlju dolazili Božji izaslanici – proroci koji su to opovrgavali. Pri tome su donosili istinitu riječ o zakonitom ponašanju i življenju ljudi na Zemlji. I uvijek su donosioci riječi upozoravali da Bog ne prisiljava, tj. svim ljudima ostavlja slobodnu volju, uz objašnjenje “zakona uzroka i posljedica” u kojemu se jasno očituje prirodni zakon – “zakon sjetve i žetve” – svatko stvara sam  svoje posljedice.

Pojedinac sam sebe kažnjava svojim ponašanjem.

Vjerske institucije u svom naučavanju ne uče važnu Božju poruku o slobodnoj volji – jer u tom slučaju ne bi mogli upravljati svojim vjernicima. Također u vjerskim institucijama ne govori se o zakonu “uzroka i posljedica” jer bi time usmjerili svoje vjernike da razmišljaju i time ih doveli do spoznaje kako u crkvenim institucijama nema Boga na koga se poziva svećenstvo.

Iz srca i razumski – ima li Boga – ako da, gdje je On i što je On!? Veliki Božji proroci i ljudi dali su potpuno prihvatljivu definiciju – ako se to uopće može tako nazvati: Boga se ne može dokazati ovo-svjetskim mjerilima. Njega se ne može otkriti teološkim izučavanjem i studiranjem – kao što se ne može vidjeti zrak koji udišemo. Boge se ne može definirati ovorazumski – trodimenziono.

Oni koji su Boga iskusili u svojoj nutrini – osjetiti ga u srcu –  nikada nisu druge pokušavali uvjeravati u Njegovo postojanje. U promjenama koje su doživjeli na sebi i u odnosu na svoje bližnje i čitav svijet znali su da su dio božanskog postojanja.

U Božanskom nauku – onom nerevidiranom, iskonskom, proročkom, Isusovom ima milosrđa i ljubavi na pretek. Milosrđe, ljubav i pravednost glavni su božanski stupovi Njegova nauka. Svi ti aspekti u službi su čovjeka i čitavog zemaljskog postojanja. U božanskom nauku se nigdje ne mogu pronaći tajne ili maske. Božanski nauk – jednostavan, jasan, direktan – dat preko Mojsija u obliku Deset Božjih zapovijedi” i preko Isusa iz Nazareta “Govor na Gori”. 

Teolozi su “Deset Božjih zapovijedi”  i “Oče naš” preuzeli iz Isusovog Govora na Gori prilagodivši ih svojim interesima, ostala Isusova tumačenja i upute za život su odbacili  pod izgovorom da je to utopija i da se to  ne može živjeti. primijeniti i živjeti. 

Uzmimo samo jedan primjer iz Deset Božjih zapovijedi i jedno odbačeno tumačenje  iz Govora na Gori kako bi se u prvom primjeru uvjerili u prekrajanje i zloupotrebu Božjih zapovijedi a u drugom zašto su crkve odbacile veći dio Isusovog nauka.

Peta Božja zapovijed glasi: “Ne ubij”. Glagol koji se ovdje upotrebljava  je jedna naročita riječ koja može značiti samo ubojstvo i ukazuje uvijek na namjerno ubojstvo. U jedinstvenom prijevodu protestantske i katoličke crkve stoji – “službeno”. Tamo se sada kaže “Ne ubij namjerno.”

Što je sada ispravno: “Ne ubij” ili “Ne ubij namerno”? 

Gledajući na zagovornike rata kao što su to npr. katolička i protestantska institucije – postaje jasnije zašto je peta božja zapovijed izmjenjena! Svatko tko normalno razmišlja uočava da ne postoji razlika između ove dvije konstatacije. Pitanje za svakoga tko čita ove retke: postoji li za Vas razlika – da li ste ubijeni ili namjerno ubijeni? Vjerojatno ne, jer mrtav je mrtav svejedno kako se to zvalo ili tumačilo?

Izlika za “Ne ubij namjerno” je opravdanje za one koji su poslani u rat s oružjem u ruci da ubiju u samoobrani. Znači braniti svoju domovinu, čast, vjeru ili nacionalnost nije više namjerno ubijanje već ubijanje u samoodbrani. Većina – naročito velike crkvene institucije – dozvoljavaju, čak što više i potiču na ubijanje. Paradoksalno je bilo u povijesti a događa se i danas da se pripadnici jedne vjere bore, ubijaju ili navode na mržnju protiv vjerske subraće. Oboje su suprotstavljeni u susjednim državama i dijele ih samo partikularni državni ili crkveni interesi.

Osvijetlimo sada – božanski zakon o tome kaže: Isus iz Nazareta je navijestio da smo svi braća i sestre, djeca jednog Oca, nije li to jednostavno bratoubojstvo – bilo to usmrćivanje ili ubijanje?

Pitanje za vjernike, one koji slijede crkvena učenja i postupaju po njima: Što bi Isus na to rekao?

Nije li on Petru rekao kada je ovaj odsjekao uho jednom vojniku: “Stavi mač u korice i ne čini nikome nasilje i nepravdu”! Pri tome mu je rekao: “Tko se mača laća od mača će i poginuti”!

Zapitajmo se može li nas crkva ako ubijemo svog brata osloboditi krivice za ubojstvo? Opet je vrijedno prisjetiti se zakona “Uzroka i posljedice” koji se narodski još naziva “Sjetva i žetva”. Crkve su tu važnu božansku uputu ljudima sakrili – jer tko bi išao činiti nešto, ako bi znao da isto ili slično čeka u ovom ili nekom drugom životu. I tu spoznaju “reinkarnacije” crkve su odbacile navodeći ljude da ne razmišljaju o svojim postupcima i djelima.

Važne božanske upute za ljudski život crkve su u svom učenju uklonile i postavili svoje učenje kako bi tada one mogle upravljati i manipulirati ljudima. 

Razmotrimo sada jedan primjer odbačenog Isusovog učenja iz “Govora na Gori”: “Ljubi svoje neprijatelje”!

Citat: 

Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svoga, a neprijatelja svoga mrzi. Ali ja vam kažem, vama koji čujete: ljubite neprijatelje svoje, činite dobro onima koji vas mrze (Pogl. 25,13).

Možemo li zamisliti crkvene propovjednike kako samo izgovaraju ovu Isusovu uputu – da ne spominjemo da je sami provode u djelo. Crkveni prelati u svemu što je suprotno njihovo naučavanju vide neprijateljstvo i to ne skrivaju u javnosti – dapače, huškaju i traže odmazdu prema nevjernicima ili krivovjernicima. U njihovim nastupima osjeća se velika doza mržnje!

Dosta smo puta čuli izjave: “Zar ćemo stajati skrštenih ruku dok nas drugi napada i kani ubiti!” Za one koji ne mogu razumjeti ovu zapovijed trebali bi pročitati Tolstojevu knjigu “U što vjerujem!” Svatko tko razmišlja iz neosobnog duha i svijesti – tko nije već upecan u crvene indoktrinacije, razumjet će o čemu se radi.

Potpuno je jasno zašto crkve ne naučavaju Isusov nauk  i zašto govore da je Isusov “Govor na Gori” čista utopija. Ili, zašto su “Deset Božjih zapovijedi” dobili novo ruho.

Prekriti Božji sa crkvenim naukom – može se reći da je to drska zloupotreba (svetogrđe). I dok mediji, javnost, politika mjesecima proziva ljude za plagiranje doktorskih i inih disertacija – zloupotreba i prekrajanje božanskog nauka iz čistih interesnih pobuda kao da nikoga ne interesira. Mnogi radije plešu oko zlatnog teleta i klanjaju se i mole pred lažnim oltarima.

Kako se nikada većina ljudi ne zapita: zar zaista Boga vide kao nekog nemoćnog slabića kojemu su potrebne sve te ljudske tričarije koje u Njegovo ime nude vjerske institucije. Ako je tako moćan kao što mnogi misle – zar su Njemu Svemogućemu potrebne sve te vjerske kazališne predstave? Zar Onaj koji upravlja Svemirom ovisi o euharistijama, sakramentima, dogmama, milodarima, procesijama? Zar su Njemu koji upravlja kozmosom potrebne preko tisuću vjerskih pokreta koji ga tumače svaki na svoj način – koji ga naučavaju i proučavaju na teološkim fakultetima. Zar Njemu koji je izvor života sveg postojećeg trebaju tumači u obliku nebrojenog svećenstva? Zar On nije poslao na Zemlju mnoge proroke i među njima svog sina Isusa Krista. Preko svih – od Abrahama do Isusa Krista i od Krista do Gabriele nikada nije niti spomenuo svećenstvo niti crkve kao njegove zastupnike! 

Zašto? Zato što su svi proroci – naročito Isus iz Nazareta – donosili vrlo jednostavno i za sve ljude prihvatljivo učenje – upute za život – temeljno znanje o kozmosu, o mnogim pitanjima koja su ljudi stoljećima tražili u filozofijama i teologijama dana su u današnje vrijeme iz Božanskog svijeta preko Krista putem proročice Gabriele. Nikada do sada kao danas nije se Nebo približilo Zemlji – čovjeku,  davši bisere koji ne mogu biti mjerljivi niti u jednom pogledu sa ljudskim znanjem – bilo to znanje znanosti, filozofije ili teologije.

I što se događa: isto kao i kad je Sin Božji bio na Zemlji nisu ga prepoznali – jer neki nisu htjeli da On bude prepoznat. Isti ti, ni danas kad je Krist poslao – kao što je i najavio dok je još bio na Zemlji – svoj instrument, kako kaže – da prenese riječ – dar ljudima – kako izaći iz ljudskog kaosa – isti ti su i sada odbacili Njegovu pruženu ruku, a pridružilo im se i njihovo stado.

Božja ruka preko Krista ponudila je ruku spasa za sve ljude na Zemlji od katastrofa koje su u toku i koje tek slijede, a koje nisu Božje kažnjavanje, već naplata koja se ispunjava kroz zakon sjetve i žetve. Mi se nalazimo upravu u vremenu žetve. I dok svijet nauke već ozbiljno upozorava na posljedice (koje već tutnje Zemaljskom kuglom) –  te opasno prijete životu na Zemlji – politike i crkve se bave samima sobom, a s njima i narod koji vjeruje više njima nego svom Stvoritelju.

Iako ljudi već jedva gmižu ovim svijetom pod teretom nametnutim silnim davanjima vladajućim strukturama vlasti – politike i crkve. Iako svakodnevno ljudi sve više gube i ono malo slobode što su imali pod prijetnjom raznih terora i svakodnevne turbulencije – svejedno, oni poklanjaju svoju energiju, svoj život tima koji su odgovorni za stanje u svijetu. Ljudi ih biraju na izborima, klanjaju im se pred oltarima, ratuju jedni protiv drugih, mrze jedni druge, uzimaju ih kao idole, sa oružjem u ruci ginu za njihove interese. I što je najžalosnije povjerovali su svojim duhovnicima da to rade u ime Boga i njegove pravde. To što se radi već stoljećima narod si ne postavlja pitanja: To što se čini, je li to normalno – je li taj Bog normalan? Što je još žalosnije – ako je to uopće žalosno – neki i prepoznaju da tu nešto ne štima – i kažu, ne vjerujem crkvi, ali vjerujem Bogu. Pitanje kojem to bogu vjeruju?

Noina arka je opet na djelu. Dok se većim svijeta izruguju ispruženoj Božjoj ruci, pojedinci koji su prepoznali i prihvatili ispruženu Božju ruku, na način da se trude živjeti dobivene upute Neba – i na taj način zajedno grade “arku spasa”. Kao i davna vremena prvi koji su popljuvali ispruženu Božju ruku bilo je svećenstvo – njih su slijedili državni velikodostojnici – što je narodu preostalo već da vjeruje svojim vođama!?

Sve što je nemoralno postalo je moralno. Istina je postala laž – kojoj se slijepo vjeruje. Klasna društva postala su normalna. Podjela na bogate i siromašne postala je normalna i Ustavom zagarantirana. Povelja o ljudskim pravima je samo slovo na papiru koje uvijek štiti vladajuće i bogate. Napisana je tako da se uvijek može tumačiti na način kako je to nekome u određenom trenutku potrebno.

Povijest Noe tumači se danas kao bajka za djecu i lakovjerne. Tada je Bog preko njega ljudima poslao poruku da se pripremaju na veliki potop – “neka se spasi tko se spasiti želi”!

Zanimljivo narod, njihovi duhovni i svjetovni vođe i prije i danas ismijavali su i ismijavaju božju ispruženu ruku spasa! 

Iako su znakovi opasnosti svakodnevno svuda oko nas, materijalno i intelektualno sljepilo zatvorilo je sve osjećajne i razumske puteve. Mnogi će slegnuti ramenima i reči: opet tamo neka katastrofična predviđanja!” 

Pomalo je za razumjeti takve reakcije pred silinom nebrojenih informacija i lažnih i zlogukih proroka današnjeg internetskog vremena. Razumljivo je i da si ljudi ne daju priliku i vremena da ipak neke stvari provjere! 

Ljudi su oduvijek bili okrenuti k duhovnim i zemaljskim vođama. Jednostavno tako je lakše živjeti – da drugi razmišljaju i donose odluke za njih!

Aris Kostadinov


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Prevedi ovaj blog

%d blogeri kao ovaj: