Početna stranica » Krvav novac
Category Archives: Krvav novac
Kazališta sa zlatnom teladi u glavnim ulogama
Krunidba kraljeva
Krunidba papa
Kroz čitavu povijest isti scenariji
Voze se u zlatnim kočijama
Od pete do glave su obučeni u zlatne odore
Ništa ne rade a debelo uživaju
Narod im se klanja, ljubi im stopala i ruke
Umjesto Boga odlučio se za zlatnu telad
Stoljećima pleše oko njih
Stoljećima taj ples debelo plaćaju
Stoljećima pristaju da budu robovi
Boga ne vide jer im je zlatna telad milija
Narod vjeruje da ima kralja – u stvarnosti kralj ima njih
Narod vjeruje da ima papu – u stvarnosti papa ima njih
Kazališna pozornica bez gledatelja ne bi imala smisla
Dobra gluma uvijek oduševljava gledalište
Ana Jurić
Protestantske „crkve“ u ofenzivi: Agresivno „pokrštavanje“ brazilskih domorodaca
N. Babić
Prema izvješću Nelsona Rockefellera o Latinskoj Americi iz 1996. se naglašava kako katoličanstvo ispovijeda 92% latinoameričkog stanovništva, što je nevjerojatno visoka brojka, a ima veze sa stoljetnom španjolskom dominacijom kontinenta. Primijetio je i raširenu strukturu društvene pomoći katoličkog svijeta, koji pruža pomoć najugroženijim slojevima latinoameričkih naroda.
Washington je odlučio da ovaj broj rimokatolika u Latinskoj Americi treba smanjiti. Razlog za to je što je katoličanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama uvijek gledano kao neprirodno protestantskoj prirodi zemlje i zato što su katolici vjerni papi. Prema State Departmentu, komunističke snage, stoga i antiameričke, su se infiltrirale u Vatikan još od Drugog vatikanskog koncila kojeg je 1962. sazvao Papa Ivan XXIII.
Sjedinjene Američke Države tada vide potencijal u evangelizmu, duhovnoj ruci američkog imperijalizma. Zbog toga je omogućeno stvaranje vrlo učinkovite međunarodne mreže koja se okreće oko Svjetskog evanđeoskog saveza (WEA), koji iz New Yorka prati napredak i širenje evangelizma u 129 zemalja i gdje se stvaraju međunarodne publikacije i programi djelovanja.
Iskorjenjivanje katoličanstva u Latinskoj Americi potvrđuje važnost religije u geopolitici i kako se uspostavlja novi odnos snaga povoljan za SAD. Washington se ponovno natječe za uspostavu hegemonije nad kontinentom, nakon desetljeća krize i prijetnji karizmatičnih lidera i antiimperijalista kao što su bili Allende, Castro, Perón i Chavez.
Marica je posljednja vještica u Hrvatskoj: Spalili je na lomači
Izvor: https://www.24sata.hr/news/marica-je-posljednja-vjestica-u-hrvatskoj-spalili-je-na-lomaci-679955
Piše Boris Rašeta nedjelja, 8.3.2020. u 19:00
Zadnja spaljena vještica u Hrvatskoj bila je Marica Vugrinec Sajković, koja je justificirana 1751. godine, a osuđena je kao vještica jer je jednu djevojčicu iz Svete Helene izliječila od teškog oblika paralize
Žene koje pomažu drugim ženama pri porođaju, one koje imaju previše ili premalo djece, ponašaju se tvrdoglavo i borbeno, drže pokvaren maslac ili mlijeko u domu, imaju okruglu frizuru… Možda su vještice i trebaju biti podvrgnute sudskom postupku, gdje će biti ocijenjeno jesu li to doista ili nisu. Zaključi li časni sud da jesu, a pri ispitivanju se ima pravo služiti svim vrstama torture, bit će spaljene. Postojali su i jednostavni testovi – ako ne možete pustiti suzu, vještica ste. Na vagi morate biti lagani, to je znak da možete letjeti, a ako imate vražji pečat, to je sigurno to. Što je vražji pečat? To je obični madež. Cindy Crawford ne bi dobro prošla u Zagrebu 1700-ih godina.
Vatikan i njegovi “božiji bankari”
Izvor: http://www.novinar.de/2010/11/06/vatikan-i-njegovi-%E2%80%9Cboziji-bankari%E2%80%9D.html
Рубрика: Актуелно Аутор: новинарство пута прочитано Датум: 6.011.2010 Одштампај
Donji podaci o aferi „pranja prljavog novca“ Vatikana, mafije i najviših predstavnika političkih partija Italije, koja je od kraja šezdesetih godina 20. veka
Dr. Vladimir Umeljić; 09 septembar 2010
+++
pa nadalje – potresla ne samo Italiju, već i SAD kao i čitavo međunarodno tržište kapitala, potiču iz jednog tajnog arhiva, sa preko 4.000 originalnih dokumenata iz samog vrha Vatikanske banke (IOR).
Taj arhiv je potajno utemeljio Monsinjore Renato Dardoci (1922-2003), koji je od 1974. godine pa do sredine devedesetih godina 20. veka zauzimao jednu vrlo visoku poziciju u najužem vođstvu Vatikanske banke (IOR). Ti dokumenti su bili osnova za knjigu „Vaticano S.p.A“ italijanskog autora Đanluiđi Nucija, koja je izdata 2009. i odmah postala bestseler.
Ovo „pranje prljavog novca“ je bila jedna kriminalna radnja enormnih razmera, koja zahteva jedan visoki stepen stručnog znanja i jednu izuzetnu količinu kriminalne energije. Stoga nije nikakvo čudo, da je taj put finansijskog „uspeha“ bio posejan i leševima – pojedini učesnici tj. svedoci ove operacije su se nevoljno opraštali od života, bilo putem (dokazanih) ubistava, bilo putem (nedokazanih) „čudnih sticaja okolnosti“. Među njima je bio i jedan papa.
Novi papa jezuita – Uvod u novu veliku inkviziciju?
Izvor: https://2012-transformacijasvijesti.com/religija/novi-papa-jezuita-uvod-u-novu-veliku-inkviziciju
Novi papa je prvi papa jezuit u povijesti. I k tome još i iz Argentine. Oni koji malo poznaju povijest znaju da je Argentina bila najveće utočište nacista izvan Europe tijekom Drugog svjetskog rata, kao i poslije njega, a sve pod pokroviteljstvom Rimske crkve.
Jezuiti se smatraju „vojskom Rimske crkve“, a njihov osnivač je okultista Ignjacio Lojola, pisac čuvenih „Duhovnih vježbi“ čijim sprovođenjem se pada u trans i kako kažu upućeni „osoba biva opsjednuta demonima“, pa je u tom stanju spremna da počini najveće zločine, što je naročito bio slučaj tijekom srednjovjekovne inkvizicije i kroz (ne)djela rimskih svećenika u NDH tijekom Drugog svjetskog rata.
Podsjetimo da je je vođa jezuita čovjek koji nosi titulu „jezuitski general“ – osoba koja je poznata pod nazivom „crni papa“.
Da li je bivši papa bio prisiljen da se povuče zbog svoje mlakosti? Da li su ga jezuitski jastrebovi smijenili da bi doveli na papski tron svog čovjeka koji će se „konačno obračunati sa svim svjetskim hereticima“ u novom plamenu inkvizicije? Ostaje da se vidi.
Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta tvrde da rimokatolički red jezuita kontrolira sve svjetske tokove. Kako i na koji način? Pogledajmo izjave ovih ljudi:
John Adams (1735-1826; drugi predsjednik SAD-a):
„Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je veoma specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu, (i) smrti… Ne volim izgled jezuita. Ako postoji neko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.“
Markiz Lafajet (1757-1834; francuski državnik i general. Služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala Georga Washingtona, tijekom Američkog rata za nezavisnost):
„Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi“.
Abraham Lincoln (1809-1865; 16. predsjednik SAD-a):
„Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja jezuita“.
Samuel Morse (1791-1872; američki izumitelj telegrafa i autor knjige „Strana zavjera protiv sloboda SAD-a“:
„Jezuiti… su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.“
Edmond Paris (autor knjige „Tajna povijest jezuita“):
„Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata“.
R. V. Tompson (bivši državni sekretar Američke mornarice):
„(Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode“.
Napoleon Bonaparta (1769-1821; francuski car):
„Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizama, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara…“
Fjodor Dostojevski (1821-1881; čuveni ruski pisac):
„Jezuiti… su jednostavno vojska koja pomaže Rimu da stekne vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car… To je njihov krajnji cilj… To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebalo da postanu njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.“
Robert Jefferson Brekenridž (1800-1871; političar i svećenik):
„Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi trebalo da se ujedine u borbi protiv njih… Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.“
James Parton (Američki povjesničar):
„Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca (tj. general Jezuitskog reda).“
F. Tuper Sosi (Autor knjige „Vladari zla“):
„…Rimsku inkviziciju… predvodili su jezuiti još od 1572. godine.“
Papa Kliment XIV (papa koji je „zauvijek“ ukinuo Jezuitski red 1773. godine):
„Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način.“ (1774)
M. F. Kuzak (bivša kaluđerica, autor knjige „Crni papa“:
„U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne simpatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’… čak i usprkos tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom.“ (1896)
„…Jezuitski red je jedini red Rimske crkve… koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći.“ (1896)
Jeremija Dž. Krauli (irski bivši svećenik Rimokatoličke crkve; autor knjige „Romanizam: Prijetnja narodu“:
„(Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani.“ (1912)
Fridrih fon Hardenberg (njemački filozof):
„Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad svijetom.“ (1800)
Brigadni general Tomas M. Haris:
„Organizacijska hijerarhija (Rimske crkve) predstavlja potpuni militarni despotizam, kojim prividno vlada papa, a u stvari Crni papa (jezuitski general) je stvarni vođa. Crni papa je dakle vođa Jezuitskog reda. Zovu ga generalom. On ne samo da predvodi taj red, već kontrolira i opću politiku (Rimske) crkve. On stoji na prijestolju, nalazi se na vrhu hijerarhije. Čitava ta mašinerija je pod strogim pravilima vojne discipline, i sve što ona misli, čini, planira i izvršava, dolazi sa vrha. Tu nema pojedinačnih mišljenja ili akcija, svi su podređeni tom vrhu. Najvažnija dužnost svakog svećenika je podrazumijevana i bespogovorna poslušnost nadređenima…“
Adolf Hitler (1889-1945; vođa nacista i kancelar Njemačke 1933-1945):
„Najviše sam naučio od jezuita, isto kao i Lenjin, koliko mi je poznato. Svijet nikada nije spoznao nešto tako veličanstveno poput hijerarhijske strukture (Rimo-) Katoličke crkve. Postoje i stvari koje sam jednostavno preuzeo od Jezuitskog reda i unio ih u svoju (nacističku) partiju.“
…(Hajnrih) Himlera (vođu nacističkog SS reda) vidim kao našeg Ignjacija Lojolu (osnivača Jezuitskog reda).“
Lord Palmerston:
„Prisustvo jezuita u nekoj zemlji, bilo da je ista katolička ili protestantska, povećava rizik od nastanka društvenih nemira“.
Za više informacija o radu jezuita i njihovom utjecaju u svijetu preporučujemo knjige:
Ispovijest bivšeg jezuite – Dr Alberto Rivera
Tajna povijest jezuita – Edmond Paris
Jovan Vukić
Izvor: Vestinet.rs
Religije vječno uzimaju, a ništa ne daju!
Zašto religije ne vjeruju u istinskog Boga iako se na Njega pozivaju?
Istinskoj vjeri u Boga nisu potrebne religije i to dobro znaju njihovi protagonisti!
Koji su znakovi i argumenti za to?
Svi ratovi i borbe temelje se na religijskim svjetonazorima. Mnoge ratove pokrenuli su pa čak i vodili pripadnici religija – “Križarski ratovi”!
Koje poruke šalju danas religijski vođe?
Sa religijskih govornica mogu se čuti poruke: mira, ljubavi, jedinstva, poštovanja, dostojanstva …… to su isključivo liturgijske poruke! Treba razlučiti – liturgija isključivo slavi i veliča samu sebe tj. njihove hramove i njihove dostojanstvenike dok Božansko slavi Boga u čovjeku – slavi čovjekovu slobodu u punini beskonačnosti!
Liturgije su napisane riječi – u biti prazne riječi!
Božansko je punina, srž života!
Većina ljudi na planeti Zemlji koji slijede religije i njihove prelate su siromašni – oni daju i posljednji novčić muškarcima u dugačkim haljinama. Nažalost, svi ti ljudi ne samo da su materijalno već su i duhovno osiromašeni zahvaljujući upravo religijskim učenjima!
Religije vječno uzimaju, a ništa ne daju!
Bog uvijek daje i ništa ne traži a pogotovo ne uzima!
Ana Jurić
Tko može opovrgnuti da žrtve Crkve nisu bili Isus iz Nazareta – plejada proroka prije i poslije Njega – kao i svjetski velikani – Giordano Bruno, Girolamo Savonarola i mnogi drugi uglednici…
Zašto se jedna vjerska institucija promovira moralnim autoritetom iako se zna da su tu vjersku instituciju osuđivali (razotkrili) najveći ljudi iz povijesti – od proroka, filozofa sve do ljudi iz same crkve.
Znači li to da su svi ti velikani povijesti lagali ili bili u zabludi? Sjetimo se samo nekih – Isusa iz Nazareta te veliki broj proroka prije i poslije Isusa iz Nazareta sve do današnje proročice Gabriele. Također Giordano Bruno, Girolamo Savonarola i mnogi drugi – svi su proglašavani hereticima i završavali najčešće zvjerski mučeni u tamnicama, a potom kako koji – zatočeni, razapinjani, spaljivani ili umlačivani…
Torture vjerskih institucija provodile su se i provode se i danas – s tim da se za današnje crkvene neistomišljenike provode likvidacije njihovog dobrog glasa – vuče ih se po medijskom blatu!
Zašto se svi državni dužnosnici koji su na vlasti u katoličkim državama (neke od njih su sekularne) ponašaju, potvrđuju, veličaju i provode katoličke vrijednosti, a ne ustavom određene sekularne ili građansko etički moralne vrijednosti.
Zašto ti svjetovni i crkveni nosioci vlasti svjesno odbacuju božanske vrijednosti na koje se stalno pozivaju, zaklinju, ali ih ne prakticiraju!?
Mnogo pitanja – treba li to propitivati ili nametnuto skrušeno prihvatiti!?
Ana Jurić
Argumenti
Crkvi je važno da bude maksimalno angažirana u svim državničkim i društveno političkim pitanjima umjesto da vodi brigu o duhovno bitnim principima koji obogaćuju i pomažu čovjeku kako da se nosi sa svakodnevnom brutalnom stvarnošću!
Što ti misliš dragi čitaoče?
Rehabilitacija Katoličke crkve
Fotos: Koncentrationslager Auschwitz
Već godinama traje kampanja rehabilitacije i iskrivljavanje istine o Stepincu, Piu XII i Katoličkoj crkvi. Svi oni oslobađaju se krivnje jer su tokom drugog svjetskog rata spasili na desetine židova ili pripadnika nekih drugih naroda, a navodno su se morali družiti sa Hitlerovim zločinačkim režimom kako bi spasili katolike.
Kakva je to vjerska vaga pravde i morala koja se ne srami pred činjenicom koncentracijskih logora u kojem su na tisuće i tisuće židova kao i drugih pripadnika naroda završavali na zvjerskim stratištima.
I gle čuda, Stepinac i papa Pio XII stavljaju se na pijedestal svetosti iako su držali ljestve pogubljenjima na stratištima. Ti potencijalni sveci sjedili su za stolom egzekutora stratišta, s njima jeli, pili i sklapali međudržavne ugovore o financiranju njihove Crkve. U isto vrijeme na tisuće ispačenih, gladnih ljudi spavalo je na zemlji svakodnevno pod torturama svojih čuvara čekajući kad će doći njihov red da stupe na stratište.
To nije degradacija samo istine, morala i etike samog življenja, to je degradacija samog života ljudi koji su kroz sve to morali nasilno proći bez da su mogli uopće zapitati bilo koga – za što su krivi!? Otišli su u smrt a da im nije bilo jasno da moraju patiti i umrijeti samo zato što su židovi i drugačiji! I ne samo da je to degradacija tih običnih nevinih smrtnika, već je to i degradacija samoga Boga kome su podmetnuli sva počinjena zla! To je i degradacija istine i dostojanstva običnih ljudi koji su bili brutalno iščupani iz vlastitog življenja i kao stoka deportirani u koncentracijske logore. Neki nisu imali ni tu “sreću”!
Rehabilitacija Stepinca i Pia XII nije u stvari borba za njihovu svetost već je to borba da se rehabilitira učenje Katoličke crkve i njene ideologije koja je temelj svih zala koja su učinjena preko njenih predstavnika tog mučnog doba. Borba da se oni proglase svecima je ustvari borba da se Crkva (rehabilitira) proglasi svetom ili bolje rečeno čitavo njeno kriminalno učenje koje nema ništa sa Božanskim učenjem.
Teološki i drugi eksperti naklonjeni Crkvi sustavno rekonstruiraju, rehabilitiraju počinjena povijesna zla, prikazujući crkvene glavare kao spasioce naroda. Kroz čitavu povijest Katoličke crkve izvidno je da su crkveni glavari uvijek prvenstveno štitili svoj položaj i svoju imovinu a narodu su uvijek, pa i danas govore kako jedino patnjom se može shvatiti i prije doći do (njihovog) boga. Zašto oni nisu bili dio te patnje? Zašto tu patnju nisu dijelili sa stradalnicima?
Katolička crkva bila je rasadište i ostala leglo zločina, nasilja i nemorala
Snimak je zatečen u mobitelu koji je talijanska Financijska straža oduzela Becciuovoj nećakinji
Piše:
Objavljeno: 24. studeni 2022. 22:50
Kardinal Angelo Becciu (74) našao se u Vatikanu pod novom i još težom istragom: okrivljen je kao pripadnik udruženoga zločinačkog pothvata. Koliko znamo, stoljećima nije neki kardinal formalno okrivljen kao kriminalac, ni u sadašnjoj Vatikanskoj, ni u prethodnoj Papinskoj državi.
ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU 