mr.sci. Marjan Hajnal

Hipokratovim zavjetom ljekari se obavezuju da će bezuvjetno služiti čovječanstvu. Pravnici, pak, ako su se i zavjetovali narodu, državi, polažući ruku na ustav dotične zemlje, osim u rijetkim slučajevima, ispunjavaju svoju obavezu jedino zbog materijalne dobiti. Braniteljima je ostavljena mogućnost da dokažu sudiji i porotnicima da se tužba može osporiti zbog nedostatka dokaza i svjedoka. U pitanju je sticanje materijalne dobiti ili neke druge satisfakcije, na račun oštećene strane. Umjesto da suštinu Kaznenog prava (Jus puniendi) čini etički kanon vrijednosti i neprikosnovenost prava ljudi na slobodan i dostojanstven život, prema svim poznatim konvencijama i odredbama Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 10.12.1948. godine, na prostorima bivše zajedničke države pravnici-nepravnici su u 90% slučajeva podredili pravnu praksu afirmaciji raznih zločina, pa i onih najteže vrste, protiv čovječnosti, tj. genocida i democida.

U više navrata su pozivani i prozivani, no, uzalud. To ne znači da će biti ostavljeni na miru. Umjesto da oni traže pravdu, pravdi će biti udovoljeno tako što će ona pronaći njih, kad-tad, i na bilo koji način.

Jadan li je ljekar koji se ogluši o Hipokrata, a još je neuporedivo jadniji pravnik koji sabotira pravdu.

Intenzivno, na principima filosofijske, sociološke, kulturno-antropološke i psihološke analize uzroka i posljedica zloupotreba prava do totalnog otklona od kodeksa humanosti, moguće je konstatirati da su talijanske mafije (kalabrijska “Ndrangheta”, napuljska “Camora” i sicilijanska “Cosa Nostra”), bez obzira na krvnu osvetu i povremena kršenja njihovog nepisanog kodeksa poštivanja žena i djece članova mafije, ipak su u tom prećutnom testamentu ostavili dovoljno mjesta da se uvijek mogu pozvati na “čast familije”.

Primjenjujući te iste kriterije i analitički instrumentarij na metode funkcioniranja Yu majiških klanova, dolazi se do poražavajuće činjenice: ni kod jednih ničeg nije ostalo od “čojstva”. 

O počiniteljima najsvirepijih zločina nad ženama i djecom u Jasenovcu i svim drugim stratištima u Drugom svjetskom ratu, kao i tokom ratova vođenih od 1991. do 1999. sa najdubljim žaljenjem mora se zaključiti da su pod skutima crkvenih poglavara po nivou svireposti egzekutori masovnih silovanja, progona, lišavanja slobode, fizičkog mučenja i psihičkih tortura, spaljivanja živih ljudi, zlostavljanja nejači, bacanja mučki pobijenih u jame, rijeke, ti “naši” mafijaši i njihovi jataci uvrstili svoje narode u pokrovitelje najzlikovačkijih mafija u povijesti. Da bi sebe zaštitili od sankcija liferovali su masu svojih stranački ostrašćenih, podmuklih, togom kamufliranih kriminalaca-kleronacista, notara-gulikoža, nazovi advokata, sudija, policajaca, ministara, ambasadora, novinara, glasnogovornika, intelektualaca, na svim položajima.

Svijet je mali, pun čudnih obrata i nepredvidivih situacija. U posve slučajnim susretima pred svetilištima u Jerusalimu, na pomen Jugoslavije čak su i neofašisti odavali priznanje Titu i partizanima, a na pomen imena nekih od vođa klanova “banana-državica” samo bi sa gađenjem odmahivali rukom. To je sve što je ostalo od ugleda i časti nekadašnje zajedničke nam otadžbine. 

Da li će se uspjeti šta promijeniti mega-demonstracijama? 

I kada se smjenjuju u hijerarhiji čopora, kumovi mafioneri “naših” mafija ne mijenjaju arhetipski kod ekstremnih barbara. I prije nego jedan padne, klonirao je desetak sebi sličnih, za početak spavača, koji se nakon kratkog dodvoravanja javnosti brzo predstave kao dostojni sofisticirani nasljednici svoga vođe i revnosni protagonisti nezamrle anticivilizacijske ideologije. Naruku im ide svjetski trend sotonsko-apokaliptičkog manipuliranja, zombiranja, idiotizacije, bestijalizacije. “Pravnici” im služe kao nezaobilazno sredstvo zaštite od komaraca, predmet zabave, sprdnje, umjesto začina. Izuzetaka ima, ali niko od njih nije spreman za lomaču. A dok je kukavica, biće i vođa “pravnika”, pod čijom će palicom biti amnestirani svi psihopati koji mogu pucati po đacima ili neograničeno bez vozačke dozvole divljati u “mercedesima” i na pješačkom prelazu gaziti mlade talentirane tek stasale doktorice. Nedostatno bi bilo, ali ga zaslužuju, jedno filozofsko fuj! na takvo “pravo” i “pravnike”. Ubili su već i prošlost i sadašnjost. Sad legalno ubijaju i posljednju nadu u budućnost.