Početna stranica » Papinstva i zločini
Category Archives: Papinstva i zločini
Jeste li znali – Crkva sudjelovala u smaknućima!?
Maestro Titta ( nadimak – Giovanni Battiste Bugattia) nadimak nudi smrt za osuđenog zatvorenika prije izvršenja smaknuća. Od drvorezbina iz 19. stoljeća.
U Rimskom carstvu su kršćani tijekom tristo godina bili sustavno proganjani. U to vrijeme kršćani su odbijali bilo kakav oblik nasilja koji je rezultirao usmrćivanjem. Ali, nakon što je Konstantin I. 313. godine službeno dopustio kršćanstvo i ono je 380. godine postalo državnom religijom, provođenje smrtne kazne od strane carstva nije opadalo, već je naprotiv raslo, a crkva je u tome sada aktivno sudjelovala. Rimokatolička crkva opravdavala je smrtnu kaznu protiv pogana. Istočno Rimsko carstvo od osmog stoljeća postupno je reduciralo provođenje smrtne kazne i zamjenjivalo kaznama poput odsijecanja noseva i ušiju da bi na taj način proveli jednu vrstu pedagoškog utjecaja na populaciju.U kasnijem srednjem vijeku, kada su postupno sve više bili ugroženi moć, položaj i monopol pape, careva i plemstva rasla je i učestalost smaknuća i njihova okrutnost. Tome su najviše pridonijeli lov na vještice te inkvizicija.
Zašto kod prisjećanja na holokaust zaboravljamo “zasluge” Katoličke crkve
Citat 1.
Fašisti i pape –
zajedno protiv boljševika
Neosporno je da je Vatikan, na primjer, znatno podupirao Mussolinijev fašistički režim u Italiji još od 1923. godine. To se pokazalo i kasnije prilikom napada Italije na Abesiniju 1935. – dakle četiri godine prije izbijanja Drugoga svjetskog rata.
„Prema jednom znanstveniku Harvardskog sveučilišta, najmanje 7 talijanskih kardinala, 29 nadbiskupa i 61 biskup odmah je podupiralo fašistički napad (…).“ (Karlheinz Deschner, Ponovo je zakukurikao pijetao, str. 598)
Crkva u nacizmu koristila 6000 prisilnih radnika
Jutarnji.hr
Objavljeno: 09.04.2008.
KÖLN – Dovodili su ih iz Poljske, Rusije ili Ukrajine, za vrijeme Drugog svjetskog rata morali su raditi u bolnicama ili na poljoprivrednim imanjima – prisilni radnici u službi katoličke crkve, “povijesni teret” koji se mora obraditi, kako je na predstavljanju dokumentacije o ovoj, do sada manje poznatoj temi, rekao kardinal Karl Lehman.
Njemačka je katolička crkva za vrijeme rata koristila 6000 prisilnih radnika iz Istočne Europe, proizlazi to iz 700 stranica opsežne dokumentacije “Prisilni rad i katolička crkva 1939.-1945. – Povijest i sjećanje, odšteta i pomirba”, koja je po prvi put u Njemačkoj prikazala opseg prisilnog rada u katoličkim institucijama.
Knjiga je inače nastala kao odgovor crkve na novinarsko otkriće iz 2000. godine, a istodobno 
s osnivanjem njemačke Zaklade “Sjećanje, odgovornost i budućnost”, koja se brine za plaćanje odštete bivšim ratnim prisilnim radnicima.
Za razliku od njemačke protestantske crkve, Njemačka biskupska konferencija, tada pod predsjedavanjem kardinala Lehmana, odlučila je ne uplatiti sredstva u fond za odštetu, već je dala zadaću timu povjesničara Komisije za suvremenu povijest u Bonnu da izradi ekspertizu o tom pitanju kako bi mogla na osnovu toga djelovati. Temeljem izvještaja komisije zatim je osnovan crkveni fond, iz kojega su prve odštete isplaćene već 2000. godine.
Dovođenje prisilnih radnika na rad dugo je bilo “zaboravljeno poglavlje suvremene povijesti crkve”, rekao je kardinal Lehman na promociji knjige u Mainzu. Nakon sedmogodišnjeg istraživanja crkvenih arhiva, dokazalo se korištenje ratnih zarobljenika i civilnih prisilnih radnika u 776 crkvenih ustanova, koje su, kao i druge ustanove i industrija, za vrijeme rata patile od manjka radne snage.
| Većina radnika prisiljavana na teški fizički radVećina radnika, pokazuje dokumentacija, prisiljavana je na teški fizički rad, primjerice u poljoprivredi, bolnicama i lazaretima ili čišćenju ruševina, no za razliku od primjerice zahtjevne industrije oružja, humanije se postupalo s radnicima, a brojni su svećenici riskirali kaznu pružanjem duhovne potpore radnicima, zaključuje urednik knjige Karl-Joseph Hummel. Ipak, sudbina prisilnih radnika ostaje “povijesni teret koji će za našu crkvu i u budućnosti ostati izazov”, rekao je kardinal Lehman. |
Iva Krtalić Muiesan
KRIMINALNA POVIJEST PAPINSTVA
Povijest crkvenih vladara nimalo nije „sveta“ niti onakva kakvom se inače prikazuje – svetost je obojena pohlepom, krvoločnošću, razvratnošću i ostalim atributima koji ne pripadaju učenju katoličke Crkve.
SVETI OCI, kako se sami nazivaju, nisu živjeli kreposno – nisu to niti mogli – jer građevina od kamena, prijevare i patnje na kojoj je sazdana katolička Crkva nije temelj „spasenja“ vlastite duše – „hram“ spasenja, kao što će to biti vidljivo, je u nama samima, bez papinstva i svega što uz to ide.
Kriminalna povijest papinstva započinje, povijesno gledano, još u vremenu prije Krista – veliki svećenici kao prethodnici religijskih i državnih institucija, odnosno samostalnih učenja temeljenih na usmenim predajama koje su bilježene uz dodatke vlastitih svijesti i predodžbi onih koji su ih bilježili, prenosili, obrađivali ili imali bilo kakav utjecaj na tekstove koji po naravi ne mogu imati vjerodostojnost – nisu autorizirani od strane izvora iz kojeg potiču.
„Ti si Petre stijena na kojoj ću sagraditi crkvu svoju“ nije autentična i interpretirana je kao temelj najveće prijevare – kriminalne povijesti papinstva.
Interesi koji proizilaze iz „vladanja“ nad ostalim ljudima proizveli su ranije – velike svećenike i vladare, a kasnije, nakon rođenja Isusa iz Nazareta, papinstvo sa svim posljedicama koje jednostavno ne možemo a da ne okarakteriziramo u korijenu kao kriminalne. (više…)
Pedofili, sadisti i masovni ubojice: Deset najgorih papa u povijesti
Index.hr
Piše: B. La.
ponedjeljak, 11.2.2013. 21:30
Foto: Press/Wikipedia
ODLAZAK Pape Benedikta XVI. mnoge je šokirao, jer radi se o drugom takvom potezu u povijesti, međutim, sve je to sitnica u usporedbi s onim što se događalo kroz povijest, a pikanterije iz njegove biografije jednostavno se ne mogu mjeriti sa suludim ispadima njegovih prethodnika.
Ekipa stranice Oddee proučila je dosjee papa kroz povijest, a ovih deset našlo se na samom vrhu.
Stjepan VI.
Njegova je “karijera” kratko trajala (896.-897.), ali u tom se vremenu uspio nametnuti kao jedan od najluđih. Naime, pred crkveni je sud izveo svog prethodnika, Formozija, ali postoji jedan “mali” detalj koji valja spomenuti – njegov je prethodnik bio mrtav osam mjeseci.
(više…)
