Početna stranica » Zašto neke vjerske institucije podržavaju ratove
Category Archives: Zašto neke vjerske institucije podržavaju ratove
Stravičan genocid crkve i države nad Bogumilima u Srbiji
https://bogumili.rs/stravican-genocid-crkve-i-drzave-nad-bogumilima-u-srbiji
Sa vladavinom Stefana Nemanje je nastala prva srpska država u srednjem veku – i započeto je proganjanje Bogumila. Pri tom su Nemanjići bili od početka pokretačka snaga kampanje proterivanja. Povezani sa ponovo ojačanom Srpskom pravoslavnom crkvom, oni su nemilosrdnom odlučnošću trebili svoje podanike bogumilske vere – protiv svih društvenih otpora iz čisto političke računice.
“Njihovom učitelju je odsekao jezik … “
Genocid nad Bogumilima u Srbiji je počeo krajem 12. veka. Istoričar Mandić objašnjava pomoću savremene Nemanjine biografije: „Veliki župan Nemanja, kada je … osamostalio Rašku, stao je progoniti Bogumile iz svoje države. On ih je smatrao ‘krivovjercima’, pristašama ‘mrske i neprijatne vere’.“ 1
(više…)Mnoge su godine proveli u pustinji zbog toga što i njihovi običaji nisu odgovarali Božjoj volji, a život mnogih bio je nalik pustinji
Poneki nam upućuju pitanja – zašto se ne oglašavamo i ne osudimo zločine i genocid koji se sada događa u Palestini!? O tom problemu u proteklim godinama prenosili smo neka izvješća – što je vidljivo u nastavku!
Mi se ne bavimo previše posljedicama već više uzrocima. Svi narodi u kojima su se vodili ili se sada vode ratovi na neki su način odgovorni za zla koja su se događala ili se trenutno događaju. I oni koji biraju ljude u izvršnu vlast koji vode ratove kao i oni koji šute snose istu odgovornost! Sigurno se većina neće složiti s ovom konstatacijom – ovisno s kojeg se brda gleda! Predlažemo da pročitate odlomak iz knjige “Ovo je Moja riječ” Kristova objava koju svijet ne poznaje!
Onoga tko javno pokudi ponašanje predstavnika crkvenih institucija, one proglase nekršćanskim. Tko ne vjeruje u dogme i običaje – slično kao Izraelci u svoje navike i običaje – biva izložen poruzi i podsmjehu i mržnji. Mnogi predstavnici crkvenih institucija zloupotrebljavaju Moju riječ – slično kao što su Izraelci zloupotrebljavali Božju riječ preko Mojsija i Mojsijeve ustupke.
Citat iz Biblije:
26. I dok su pjevali hvalospjev, Isus je stajao usred Svojih apostola, a oni su koračali oko Njega, koji bijaše njihovo središte, kao u nekakvome svečanom plesu i radovali se u Njemu. Nakon toga On iziđe na Maslinsku goru, a Njegovi su Ga učenici slijedili.
27. A Juda Iskariotski otiđe u kuću Kaife te mu reče: „Eto, On je proslavio pashalnu večeru unutar zidina s beskvasnim kruhovima umjesto janjeta. Ja sam kupio janje, no On je zabranio da ga se ubije. Evo, čovjek od kojeg sam ga kupio je svjedok.“
28. Kaifa razdere svoje haljine te reče: „Zaista, to nije blagdan pashe po Mojsijevu zakonu. On je počinio djelo koje zavrjeđuje smrt, jer to je teška povreda zakona. Čemu su nam još potrebni drugi svjedoci? Da, upravo su dva razbojnika provalila u hram i ukrala knjigu zakona, to je posljedica Njegova učenja. Kažimo ljudima koji Ga slijede što je učinio; jer oni se boje moći zakona.“ (Pogl.76, 26-28)
Iz objave Krista:
Ja, Krist, objašnjavam, ispravljam
i produbljujem riječ:
Riječi: „… a oni su koračali oko Njega, koji bijaše njihovo središte, kao u nekakvome svečanom plesu …“ znače: Moji su Mi se apostoli i učenici približili i kretali se oko Mene zato što sam Ja za njih u tom trenutku bio njihovo središte, jer oni su osjećali bol Mojeg srca – i bojali se za svoj vlastiti zemaljski život.
Mojsije je Izraelcima morao učiniti neke ustupke jer su oni, kao i sva bića i ljudi, od Boga imali i imaju slobodnu volju da se pridržavaju zakona života ili da ih zanemare. Usprkos Mojsijevim upozorenjima i uputama da njihovo mišljenje i postupanje ne odgovaraju Božjoj volji, mnogi su Izraelci ostali u grijehu. Mnogi se nisu držali Božjih zakona ili su ih se samo djelomice pridržavali.
Mnoge su godine proveli u pustinji zbog toga što i njihovi običaji nisu odgovarali Božjoj volji, a život mnogih bio je nalik pustinji. Mišljenje i življenje mnogih Izraelaca okretalo se stalno oko zlatnog teleta. Svoje poročno i sebično ponašanje kao i tvrdoglavost prema ispunjavanju Božjih zakona ponijeli su djelomično sa sobom u takozvanu Obećanu zemlju i Mojsijeve ustupke učinili svojim zakonima – misleći da su ih tako primili od Boga, preko Mojsija. Tko je bio protiv njihovih ceremonija u hramu i protiv njihovih nezakonitih običaja – koje je navodno Bog objavio preko Mojsija – taj je bio neprijatelj onoga što su smatrali pravim i ispravnim.
Slično je i u današnjem vremenu [1989.]. Onoga tko javno pokudi ponašanje predstavnika crkvenih institucija, one proglase nekršćanskim. Tko ne vjeruje u dogme i običaje – slično kao Izraelci u svoje navike i običaje – biva izložen poruzi i podsmjehu i mržnji. Mnogi predstavnici crkvenih institucija zloupotrebljavaju Moju riječ – slično kao što su Izraelci zloupotrebljavali Božju riječ preko Mojsija i Mojsijeve ustupke.
Tako je bilo u svim vremenima: onaj tko se ne slaže s gledištima i mišljenjima koji vladaju kod ljudi, dakle onaj tko ne misli niti vjeruje kao oni, u njihovim je očima izdajnik. Vlasti su u svim vremenima huškale narod protiv pravednih muževa i žena.
Odlomak iz knjige “Ovo je Moja riječ” Kristova objava koju svijet ne poznaje
_____________
Ako usporedimo ovo što se događalo u proteklim godinama sa današnjom situacijom – mnogo toga postaje jasnije! Pročitajmo!
ZANIMLJIV IZBOR Izraelski premijer Benjamin Netanyahu Papi poklonio knjigu ‘Počeci inkvizicije’
Jutarnji list
Autor: Karmela Devčić
3. prosinac 2013.
Od Pape je zauzvrat dobio ploče s isklesanim likom Svetog Petra
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu za službenog je boravka u Rimu jučer posjetio i Vatikan. Tom je prilikom papi Franji poklonio knjigu “Počeci inkvizicije u Španjolskoj u 15. st.”, autor koje je njegov otac Benzion Netanyahu, javlja izraelski Haaretz.
Povjesničar Netanyahu umro je lani, u 103. godini. Većinu svoje akademske karijere proveo je u Sjedinjenim Američkim Državama, specijalizirao se za modernu židovsku povijest.Premijer Netanyahu na knjizi je ispisao posvetu: “Njegovoj Svetosti papi Franji, velikom čuvaru naše zajedničke baštine.”
Od pape je zauzvrat dobio ploče s isklesanim likom Svetog Petra.
___________________
Rezultat vanjske religije: Moguć »vjerski rat« zbog obnove izraelske baštine
Vjesnik.hr
24.veljače 2010.
Moguć »vjerski rat« zbog obnove izraelske baštine
ZAGREB/JERUZALEM – Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas u utorak je upozorio da bi regija mogla utonuti u »vjerski rat« zbog izraelskih planova o proglašenju Raheline grobnice blizu Betlehema i Grobnice patrijarha u Hebronu dijelom izraelske nacionalne baštine, javile su agencije.
Izraelci su u nedjelju priopćili da će u nacionalni plan obnove baštine od oko 150 židovskih i cionističkih lokacija uključiti i dva spomenuta židovska svetišta na Zapadnoj obali, što je izazvalo osudu palestinske strane. Izraelski mediji su izvijestili da su spomenute dvije lokacije uključene u plan tek nakon pritisaka nacionalističkih ministara u Netanyahuovoj desnoj vladi, javio je Associated Press. Abbas boravi u posjetu Belgiji, a reagirao je na izjavu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Grobnicu patrijarha svetim smatraju židovi i kršćani, ali i muslimani, zbog biblijskih referenci na Abrahama. [Hina]
DA SE NE ZABORAVI ….ponavljati … ponavljati … i opet ponavljati …
Svoje krivice, svoje zločine i svoja najmračnija djela moćne kršćanske i neke druge religije kako u prošlosti tako i danas podmeću Bogu i time Ga direktno optužuju!
Sve započinje njihovom interpretacijom Božjeg učenja i Njega samog – tako one poučavaju: Bog je strog, zahtijevan, pun odredbi i pravila prema ljudima! Nadalje u vjerskim ustavima i zakonima (Kanon i drugi) Bog posvuda govori: “Ti moraš”, “Ti nesmiješ”! Bog prijeti svima neposlušnima kaznama od kojih je najveća “Pakao”! Prijeti li i nameće li to zaista Bog ljubavi ili to čine oni koji se lažno predstavljaju u Njegovo ime!?
Da su vjernici i mnogi koji sebe smatraju razumnim, etičkim i moralnim stupovima društva kako u prošlosti tako i danas istraživali i upotrijebili razum i svoj (ne religijski) etičko moralan stav i da im je stalo do istine sigurno bi otkrili da Božje učenje dato preko istinskih proroka nema ništa sa religijskim učenjima. Nažalost kritičari religija bave se isključivo sa posljedicama što religijskim glavarima odgovara – lako se nose sa time!
Upravo suprotno religijskim učenjima Bog je ljudima uvijek slao poruke mira, ljubavi, slobodnu volju! On je upozoravao na važnost shvaćanja i prakticiranja među ljudima “jedinstva, jednakosti, slobode, bratsko-sestrinskih odnosa i pravednosti”! Sve te poruke i upute bile su dane za zakonito življenje po kozmičkim zakonima!
Božanske aspekte religije su pretvorile u njegovu suprotnost vođene svojim vlastitim interesima. Njima nije stalo do razvijanja ljudske svijesti u smjeru istinske svijesti i istinske slobode, već im je stalo samo do toga kako da ljudska svijest bude u njihovoj službi za ostvarenje njihovih ciljeva i interesa.
Tako su stvorile suprotnosti koje im omogućuju vladarsku opstojnost. Od mira su posijale nemir; od slobodne volje – ovisnost i neslobodu; od ljubavi – netoleranciju i mržnju; od jedinstva – nejedinstvo; od jednakosti – nejednakost; od slobode – neslobodu; od bratsko sestrinskih odnosa – bratoubilačke odnose (grabež, ratove ); od pravednosti (koja u sebi sadrži osnovne elemente: jedinstvo i bratsko sestrinske odnose, jednakost, slobodu) – iznjedrile su pravdu koja je prožeta nepravdom. Svi ti svjetovni aspekti završavaju osudom, sudovima i kaznama, a to su izvorni aspekti Starog Zavjeta – poveži, podijeli i vladaj!
Iako je Bog ljudima poslao jasnu poruku (stoji i u Bibliji) da On ne treba posrednike između sebe i svoje djece, religijski vođe, te i druge po njih štetne Božje poruke su zanemarili, te beskrupoloznim lažima narod, ljude uvjerili da se do Boga može doći jedino preko njih!
Da bi bili što uvjerljiviji za svoje vjernike stvorili su strategiju prikrivanja jednostavnog Božanskog učenja putem vanjske manifestacije vjerovanja: kipova, poganskih običaja, obreda, sakramenta, kultova. Da bi sve to izgledalo što uvjerljivije Božje učenje su začinili pomazanim riječima i napjevima veleučenih teologa.
Da bi svećenički stalež još više uzdigli iznad naroda i bili vjerodostojniji okitili su se raznobojnim skupocjenim dugačkim odorama i različitim pokrivalima glave. K tomu svemu okitili su se još razno raznim titulama: njegova svetost, preuzvišeni, uzoriti, velečasni …itd. No, i to im nije bilo dosta pa su među sobom izabrali “Papu” – koji utjelovljuje zemaljskog boga. Kako onda protumačiti Isusovu izjavu trebate ( “ne morate”) slaviti jedino Oca na nebu! Na kraju im i to nije bilo dosta te su sebe proglašavali i danas proglašavaju svecima kako bi se vjernici i dalje molili njima kao zagovornicima pred Bogom. Sve to su dijelovi kultnih poganskih običaja i vjerovanja!
Pod Božjim imenom podmetali su i danas podmeću koloritna obilježja svojih mračnih i zločinačkih djelovanja. Podsjetimo se dugostoljetne mračne prošlosti – robovlasničkog, feudalnog, srednjevjekovnog, industrijskog i kapitalističkog doba! Robovi, kmetovi, radnici i srednja klasa bili su i danas su plodovi eksploatacije. Plodovi koji su punili religijske i državne ambare!
Svi koji su prepoznali i upozoravali na nebožansko i nečovječno djelovanje religija bili su označeni kao neprijatelji Boga i naroda. Najčešće su završavali u tamnicama, mučilištima i većina groznom smrću.
Prakršćani koji su prihvatili i odlučili živjeti Božje učenje u praksi proganjani su optuživani za ateizam. Bili su marginalizirani kao grješnici i izgubljeni ljudi, kao oni izvan zakona i neprijatelji javnog reda. Njihov krimen je bio što se odlučili težili živjeti život iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu onako kako ih je naučavao Isus iz Nazareta.
Osjetivši opasnost od izvornog promicanja i konkretnog življenja Božanskog učenja te gubljenja svojih vjernika nekoliko papa naredilo svjetovnim vlastima da fizički unište “krivovjerce i heretike”. Tada počinje genocid nad Katarima, Albigenzima, Božjim prijateljima i na prostoru Balkana Bogumilima. Katolici i pravoslavci pozivali su svoje pristalice na križarske pohode – ratove. Na stotine tisuća muškaraca, žena, djece masakrirani su na najbrutalnije načine. Na Balkanu su domišljato zarobljavali ljude, naročito mlade žene i prodavali ih kao roblje bogatoj vlasteli, pri tome im se oduzimala sva imovina koja je prenesena u vlasništvo crkvenih hijerarhija. Sve to odvijalo se pod motom obrane kršćanstva s naputcima papa da se ne biraju sredstva.
Svoje krivice, svoje zločine i svoja najmračnija djela moćne kršćanske i neke druge religije kako u prošlosti tako i danas podmeću Bogu i time Ga direktno optužuju!
Važno je podsjetiti – koliko god se trudili akteri i njihovi zagovornici kao i oni koji ih slijepo slijede da ta zlodjela minoriziraju i pripisuju prošlosti – njihova odgovornost trajno je zapisana krvlju, mučeništvom, patnjom i nasiljem i nasilničkom smrću miroljubivih žrtava!
Aris Kostadinov
Moć u sjeni koja stoji iza Vatikana
- Antonio Klasić
- 29/09/2023
- 11:27
- Opisna slika
- September 29, 2023
Izvor: https://epoha.com.hr/2023/09/29/moc-u-sjeni-koja-stoji-iza-vatikana/
Jezuitski red, s gotovo 500 godina geopolitičkog djelovanja iza sebe, isključivo je muška organizacija koja je strukturirana poput tajnog vojnog reda budući da od svojih članova zahtijeva tajne prisege i potpunu poslušnost svakom izravnom nadređenom, tko je On u konačnici nadređeni General (često zvan Crni Papa, budući da se oblači u crno i “stoji u sjeni” Pape).
“Družba Isusova” – kako je službeno poznata – Vatikan je izvorno koristio za borbu protiv raznih reformističkih pokreta u Europi, zbog čega je Vatikan izgubio velik dio svoje političke i vjerske moći. Njihov glavni cilj uvijek je bio održati Vatikan kroz vladavinu svjetovne moći.
U svećeničkim religijama tada kao i danas majstori ceremonije klanjaju se svojim kumirima koje su sami stvorili
Ilustracija: iStock
Proroci nikada nisu bili niti u jednoj crkvi jer su oduvijek osuđivali djelovanje crkve.
Kao i u sva vremena crkva je uvijek odbacivala proročku (Božju) riječ, jer je Božja riječ kroz proročka usta upozoravala narod na crkvene krivotvorine.
Danas gotovo sve crkve tvrde da više neće biti proroka želeći sačuvati svoj visoki položaj.
Ipak, Bogu se ne mogu zatvorit usta i on već 35 godina govori kroz svoju proročicu Gabriele.
Nekoliko citata iz knjige: Martin Kibli
“Riječ proroka se ispunjava – Od Abrahama do Gabriele”
U svim kulturama i u svim vremenima Bog je slao Svoje glasnike da bi ljude vodio pravednosti i miru, i odvratio ih od nasilja i okrutnosti.
No u svim kulturama događalo se slično: Nositelji Božje riječi bili su proganjani, protjerivani i često ubijani. Učenje – riječ Vječnoga – bila je potisnuta ili iskrivljena, djelomično izokrenuta do neprepoznatljivosti i upletena u vladajuće svećeničke kultne hijerarhije.
Poganstvo se kockalo za Kristovu odjeću, da bi se stoljećima kasnije njome sâmo zaogrnulo, i to u liku Pontifeksa Maksimusa, rimskog boga cara koji je ponovo nastao u papinstvu. Institucije uzimaju riječ „kršćanski“ i njome zaodijevaju habitus kulta koji potječe iz poganstva.
Riječi Božjih proroka unose se kao ukrasne zavjese u zbrku dogmi i vjerskih pravila i izlože se kao mamac za duše kako bi se duševno osiromašene i spiritualno izgladnjele pristaše držale zarobljene u mreži institucija. Moćnici vode narode na kićenom povodcu svećeničkih religija u nadi da će religiozna manipulacija učiniti ljude poslušnima i u političkom zbivanju, tako da će oni poput leminga slijediti duh vremena i pasti u jamu.
Sam Isus govorio je nerazumnim farizejima Svog doba: (Iv 8,43-45)
„Zašto ne razumijete govora Moga? Jer niste kadri slušati Moju riječ! Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju svoga oca. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. Meni ne vjerujete, jer vam objavljujem istinu.“
Nijedan prorok nije osnovao izvanjsku religiju kojom se ljudi vežu na rituale, dogme i vjerska pravila. Slobodni Duh, koji je jedinstvo sveg života, nije preko proroka postavio ni posrednike preko kojih bi se vodila komunikacija s Njegovom djecom stvaranja.
Zašto nas je Isus iz Nazareta u Očenašu učio neposrednom povezivanju s Bogom, kojeg smijemo osloviti kao Oca, i zašto crkve naučavaju suprotno tome tako što svećenike uguravaju kao posrednike između Boga i Njegova djeteta?
Svećeničke religije međutim same su se ustoličile kako bi ljude vezale za sebe i za svoje kultove. One su podigle kamene kuće i postavile svoje kumire čijim se kipovima oni i njihovi sljedbenici trebaju moliti. Do dana današnjeg ljudi kleče pred takozvanim svecima, premda je riječ istinskih Božjih proroka u svim vremenima javno osuđivala idolopoklonstvo. O tome još jedna riječ Božja preko Izaije: (57,13)
„Kad počneš vikati za pomoć, nek te izbave tvoji kipovi, sve će ih vjetar raznijeti, vihor će ih otpuhnuti. A tko se u Me uzda, baštinit će zemlju i zaposjest će svetu goru Moju.“
U svećeničkim religijama tada kao i danas majstori ceremonije klanjaju se svojim kumirima koje su sami stvorili. Dozivaju Boga svojim govorima poput vergla u kojima zazivaju tajnu i traže da im narod, od kojeg se namjerno ističu skupocjenim ruhom, puno plati za njihova tajnom okruženog boga i njegova idolopoklonstva. Oni nastoje proširiti i umnožiti svoje prebende. Njihov pašnjak je narod koji kultne postupke – skupa s njihovim okultnim svećenicima – prihvaća voljan platiti ne ispitujući ih i ne provjeravajući istinitost njihova sadržaja u svjetlu istinskih Božjih proroka.
Evangelički teolog i crkveni povjesničar Walter Nigg u svojoj knjizi „Proročanski mislioci. Ne gasite duh!“ opisuje svećenika kao prirodnog neprijatelja proroka. Ako dakle preko istinskoga Božjeg proroka govori Bog, a svećenik je prirodni neprijatelj proroka, kome onda služi svećenik?
To su bili svećenici tadašnjeg soja koji su Isusa doveli na križ. To su bili svećenici koji su Stjepana dali Rimljanima da ga kamenuju. To su uvijek bili kultni svećenici koji su postupali protiv Božje riječi. Da, a zašto je to bilo tako?
Aris Kostadinov
PRAVO BI TREBALO BITI KOMPATIBILNO SA ETIKOM. NAŽALOST – NIJE
mr.sci. Marjan Hajnal
Hipokratovim zavjetom ljekari se obavezuju da će bezuvjetno služiti čovječanstvu. Pravnici, pak, ako su se i zavjetovali narodu, državi, polažući ruku na ustav dotične zemlje, osim u rijetkim slučajevima, ispunjavaju svoju obavezu jedino zbog materijalne dobiti. Braniteljima je ostavljena mogućnost da dokažu sudiji i porotnicima da se tužba može osporiti zbog nedostatka dokaza i svjedoka. U pitanju je sticanje materijalne dobiti ili neke druge satisfakcije, na račun oštećene strane. Umjesto da suštinu Kaznenog prava (Jus puniendi) čini etički kanon vrijednosti i neprikosnovenost prava ljudi na slobodan i dostojanstven život, prema svim poznatim konvencijama i odredbama Opće deklaracije o ljudskim pravima, koju je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda 10.12.1948. godine, na prostorima bivše zajedničke države pravnici-nepravnici su u 90% slučajeva podredili pravnu praksu afirmaciji raznih zločina, pa i onih najteže vrste, protiv čovječnosti, tj. genocida i democida.
U više navrata su pozivani i prozivani, no, uzalud. To ne znači da će biti ostavljeni na miru. Umjesto da oni traže pravdu, pravdi će biti udovoljeno tako što će ona pronaći njih, kad-tad, i na bilo koji način.
Jadan li je ljekar koji se ogluši o Hipokrata, a još je neuporedivo jadniji pravnik koji sabotira pravdu.
Intenzivno, na principima filosofijske, sociološke, kulturno-antropološke i psihološke analize uzroka i posljedica zloupotreba prava do totalnog otklona od kodeksa humanosti, moguće je konstatirati da su talijanske mafije (kalabrijska “Ndrangheta”, napuljska “Camora” i sicilijanska “Cosa Nostra”), bez obzira na krvnu osvetu i povremena kršenja njihovog nepisanog kodeksa poštivanja žena i djece članova mafije, ipak su u tom prećutnom testamentu ostavili dovoljno mjesta da se uvijek mogu pozvati na “čast familije”.
Primjenjujući te iste kriterije i analitički instrumentarij na metode funkcioniranja Yu majiških klanova, dolazi se do poražavajuće činjenice: ni kod jednih ničeg nije ostalo od “čojstva”.
O počiniteljima najsvirepijih zločina nad ženama i djecom u Jasenovcu i svim drugim stratištima u Drugom svjetskom ratu, kao i tokom ratova vođenih od 1991. do 1999. sa najdubljim žaljenjem mora se zaključiti da su pod skutima crkvenih poglavara po nivou svireposti egzekutori masovnih silovanja, progona, lišavanja slobode, fizičkog mučenja i psihičkih tortura, spaljivanja živih ljudi, zlostavljanja nejači, bacanja mučki pobijenih u jame, rijeke, ti “naši” mafijaši i njihovi jataci uvrstili svoje narode u pokrovitelje najzlikovačkijih mafija u povijesti. Da bi sebe zaštitili od sankcija liferovali su masu svojih stranački ostrašćenih, podmuklih, togom kamufliranih kriminalaca-kleronacista, notara-gulikoža, nazovi advokata, sudija, policajaca, ministara, ambasadora, novinara, glasnogovornika, intelektualaca, na svim položajima.
Svijet je mali, pun čudnih obrata i nepredvidivih situacija. U posve slučajnim susretima pred svetilištima u Jerusalimu, na pomen Jugoslavije čak su i neofašisti odavali priznanje Titu i partizanima, a na pomen imena nekih od vođa klanova “banana-državica” samo bi sa gađenjem odmahivali rukom. To je sve što je ostalo od ugleda i časti nekadašnje zajedničke nam otadžbine.
Da li će se uspjeti šta promijeniti mega-demonstracijama?
I kada se smjenjuju u hijerarhiji čopora, kumovi mafioneri “naših” mafija ne mijenjaju arhetipski kod ekstremnih barbara. I prije nego jedan padne, klonirao je desetak sebi sličnih, za početak spavača, koji se nakon kratkog dodvoravanja javnosti brzo predstave kao dostojni sofisticirani nasljednici svoga vođe i revnosni protagonisti nezamrle anticivilizacijske ideologije. Naruku im ide svjetski trend sotonsko-apokaliptičkog manipuliranja, zombiranja, idiotizacije, bestijalizacije. “Pravnici” im služe kao nezaobilazno sredstvo zaštite od komaraca, predmet zabave, sprdnje, umjesto začina. Izuzetaka ima, ali niko od njih nije spreman za lomaču. A dok je kukavica, biće i vođa “pravnika”, pod čijom će palicom biti amnestirani svi psihopati koji mogu pucati po đacima ili neograničeno bez vozačke dozvole divljati u “mercedesima” i na pješačkom prelazu gaziti mlade talentirane tek stasale doktorice. Nedostatno bi bilo, ali ga zaslužuju, jedno filozofsko fuj! na takvo “pravo” i “pravnike”. Ubili su već i prošlost i sadašnjost. Sad legalno ubijaju i posljednju nadu u budućnost.
Protestantske „crkve“ u ofenzivi: Agresivno „pokrštavanje“ brazilskih domorodaca
N. Babić
Prema izvješću Nelsona Rockefellera o Latinskoj Americi iz 1996. se naglašava kako katoličanstvo ispovijeda 92% latinoameričkog stanovništva, što je nevjerojatno visoka brojka, a ima veze sa stoljetnom španjolskom dominacijom kontinenta. Primijetio je i raširenu strukturu društvene pomoći katoličkog svijeta, koji pruža pomoć najugroženijim slojevima latinoameričkih naroda.
Washington je odlučio da ovaj broj rimokatolika u Latinskoj Americi treba smanjiti. Razlog za to je što je katoličanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama uvijek gledano kao neprirodno protestantskoj prirodi zemlje i zato što su katolici vjerni papi. Prema State Departmentu, komunističke snage, stoga i antiameričke, su se infiltrirale u Vatikan još od Drugog vatikanskog koncila kojeg je 1962. sazvao Papa Ivan XXIII.
Sjedinjene Američke Države tada vide potencijal u evangelizmu, duhovnoj ruci američkog imperijalizma. Zbog toga je omogućeno stvaranje vrlo učinkovite međunarodne mreže koja se okreće oko Svjetskog evanđeoskog saveza (WEA), koji iz New Yorka prati napredak i širenje evangelizma u 129 zemalja i gdje se stvaraju međunarodne publikacije i programi djelovanja.
Iskorjenjivanje katoličanstva u Latinskoj Americi potvrđuje važnost religije u geopolitici i kako se uspostavlja novi odnos snaga povoljan za SAD. Washington se ponovno natječe za uspostavu hegemonije nad kontinentom, nakon desetljeća krize i prijetnji karizmatičnih lidera i antiimperijalista kao što su bili Allende, Castro, Perón i Chavez.
Garry Wills: Papinski grijeh. Strukture obmane
Izvor: https://issuu.com/jesenskiturk/docs/papinski_grijeh
Share the publication
Save
Izvor: Dosta je knjiga napisano o papama, njihovim dobrim i lošim, za europsku, ali i svjetsku i crkvenu povijest značajnim i manje značajnim, korisnim i štetnim postupcima i odlukama, ali ni u jednoj od njih kao u ovoj Papinski grijeh. Strukture obmane autora Garryja Willsa, inače praktičnoga vjernika katolika, nije bilo moguće naći na povijesnim dokumentima te teološkim i filozofskim djelima utemeljenu analizu ‘nekih’ papinskih odluka i stavova kao npr. onih o holokaustu, antisemitizmu, kontroli rađanja, pobačaju, svećeničkom celibatu, rastavi braka, ženama-svećenicama, homoseksualnosti, pedofiliji, marijanskim pobožnostima, drugim religijama, znanosti i umjetnosti, itd. Ova knjiga donosi relevantan znanstveni materijal za prosudbu ponajprije crkveno-povijesnih okolnosti pri donošenju nekih važnih crkvenih odluka, ali i za prosudbu (negativnih) posljedica tih odluka ne samo u okviru Katoličke crkve kao vjerske organizacije, nego i društava izgrađenih na zasadama zapadnoeuropske kršćanske ci
Isus je znao da će biti raspet – znači nije to htio izbjeći jer bi to bilo suprotno onome što je učio – sjetimo se Njegove izreke: “Tko te udari po desnom obrazu okreni mu i lijevi!”
Religijske elite koje se pozivaju i kunu na Krista u stvarnosti ne priznaju Njegovo učenje pa tako za Njegovo najvažnije Božje djelo koje je donio ljudima “Govor na Gori” tvrde da je utopija i da se ne može primjeniti u sadašnje vrijeme! Drugim riječima oni kažu da je zastarjelo! Istina je da oni sami Njegovo učenje ne žele provoditi jer bi se morali odreći mnogih svojih privilegija, novca iz državnog proračuna i moći.! Svoj stav i svoje krivotvorine prenose na svoje sljedbenike! Što reći o religijama koje tvrde da je Božansko učenje zastarjelo!
Tako odbacuju i neke Njegove temeljne poruke: “Tko te udari po desnom obrazu okreni mu i lijevi!” “Tko tebe kamenom ti njega kruhom!” “Tko ti hoće uzeti kabanicu, daj mu i košulju!” …Ili kad je Petar isukao mač kako bi Isusa obranio – On mu reče: “vrati mač u korice jer tko se mača laća od mača će i poginuti!” Razumiju li oni ili se prave da ne razumiju te poruke!?
Krist kao Isus tim svojim izjavama upućivao je ljude na bitnost – sadržaj kozmičkih zakonitosti i njegovo življenje. Religijski glavari i njeni sljedbenici doduše bave se sa tim božanskim izjavama ali ne sa sadržajem već sa omotom sadržaja. Oni sa svojih propovjedaonica šalju poruke ljubavi a njihova ledena srca i negativne misli na njihovim obrazima s kiselim osmjesima pokazuju sasvim nešto drugo – ljubav i život bez sadržaja!
Religijski glavari sa svojih propovjedaonica šalju poruke mira a sadržaji njihovog djelovanja kroz čitavu povijest do današnjih dana pokazuju krvave ruke sa isukanim mačevima!
Oni govore o dobroti i humanosti na način da sa novcem iz državnog proračuna organiziraju za siromašne pučke kuhinje – istovremeno žive u obilju i raskoši na račun svih građana kao i na račun baš tih siromašnih kojima udjeljuju jedan obrok dnevno kako bi se u javnosti vidjela njihova dobrota!
Oni kaos – u obiteljima, propadanje pojedinaca, propast morala u društvu, politička ratovanja, koristoljubiva ekonomska ratovanja, ratna huškanja i neprestana ratne operacije sa oružjem – prebacuju na leđa ljudi, najčešće njihovih vjernika koje su baš oni svojim svjetonazorskim učenjem instruirali i uveli ih u takav mazohistički svijet djelovanja!
Krist kao Isus iz Nazareta – što je naučavao to je sam i živio! Religijski krivotvoritelji i njihove žrtve ne žive ni svoje krivotvorine!
Kršćanski teološki krivotvoritelji tvrde da je Isus uz Nazareta umro za sve ljude na križu. Kao i mnoge druge krivotvorine tako i ta laž producira se sa određenom namjerom a namjera je uvijek ista, skrenuti pozornost svoje sljedbe na sebe a ne na Božje učenje za koje tvrde da je zastarjelo!
Isus je znao da će biti raspet – znači nije to htio izbjeći jer bi to bilo suprotno onome što je učio – sjetimo se Njegove izreke: “Tko te udari po desnom obrazu okreni mu i lijevi!”
I slijepcima je vidljivo da je do kraja zemaljskog života živio to što je učio! Tim činom nije kako to kršćanske religije uče i tvrde preuzeo grijehe svih ljudi na sebe – koje poručuju – griješite ljudi a Krist Vam oprašta preko nas – dođite k nama platite nam i mi vas oslobađamo grijeha.
Činom raspeća poslana je sasvim suprotna i vrlo jednostavna ali za mnoge teško provediva poruka koja se ne može kupiti novcem a po smislu bi glasila: Svatko treba prepoznati svoje grešno ponašanje i eventualna počinjena djela – svjesno se pokajati – ako je to moguće zatražiti oprost od onoga kojeg je povrijedio, ev. mu nadoknaditi štetu, pri tome oprostiti ako se dotični ogriješio o njega potaknut tim nezakonitim činom i što je izuzetno važno prepoznato više na činiti! Znači poruka raspeća – čovjeće razapni svoje ljudsko grešno ponašanje tek tada možeš biti slobodan! Ne može niti jedan čovjek osloboditi grešnog ponašanje drugog čovjeka – pogotovo ne u ime Boga! Religijski samozvani pastiri nose na leđima više grijeha od svog stada!
Krist kao Isus svjedočio je ljudima odlučnost, snagu, pravednost, plemenitost, ljubav, dobrotu, osjećajnost, toplinu… Te vrline je htio probuditi u ljudima koje se tadašnjem kao i današnjem svećenstvu nisu dopale! Prihvaćanjem tih vrlina oni bi trebali dijeliti i dobro i loše sa svim ljudima – što više oni bi trebali biti primjer u tome!
Nažalost oni svjedoče suprotnosti – hladnoću, sebičnost, nepravdu, bezosjećajnost, grubost, ružnoću, mržnju, ……
Pojedini teološki i neki drugi eksperti u svijetu i u Hrvatskoj tumače kako je razapet Isus pokazao znak Svoje nemoći jer da je sin Božji spasio bi se! Međutim poruka razapetog Isusa na križu glasno se obraćala svim ljudima: razapinjanjem Mene na križ razapeli ste istinu! Razpet Isus je ogledalo koje vam stalno zrcali i pita – tko si ti čovječe! Ogledalo koje ti pokazuje sav jad, patnju, bolesti i besmisao zemaljskog života!
Religijski sustavi i njihovi glavari kao i svijet koji ih slijedi i klanjaju im se – direktni je napad na istinu! Oni se klanjaju i vjeruju nekim drugim od čovjeka stvorenim vrijednostima: “Oko za oko, zub za zub!”
Aris Kostadinov
ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU 