ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

Početna stranica » 2013 » Lipanj

Monthly Archives: Lipanj 2013

Žene su žrtve crkve

Moris Hoblaj,  teolog i sociolog

Poganske i protuustavne tvrdnje
katoličkih »svetaca« dokazuju

Žene su žrtve
crkve

 

Izbor dokumentacije o povredi

ljudskih i Ustavnih prava u Hrvatskoj

 

Predgovor

 

Kao David – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava utvrdili smo da u našoj zemlji, koja je demokratska i pravna država, crkvena institucija još uvijek ima slobodnog prostora za grubo i protuustavno ograničavanje ljudskih prava, osobito prava žena, ne samo u svojim spisima, već i u praksi.

Iz priložene dokumentacije čitatelji će na temelju činjenica prepoznati crkveno neprijateljstvo prema ženama, odnosno očigledne povrede ženskih prava, osobito u klerikalno obo-jenom društvu, ali prije svega u samoj katoličkoj crkvi. Iz raspoloživih povijesnih dokumenata očituju se najgrublje povrede ljudskih prava kakvih gotovo da nije bilo, niti ih igdje jedva ima, kao unutar katoličke crkve. S moralno-etičkog, ali prije svega s pravnog stajališta David – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava mora reagirati na te povrede ljudskih prava. Pitamo odgovorne političare:

1.   Kako je moguće da se u pluralističkoj pravnoj državi kao što je Hrvatska, u kojoj su ljudska prava i sloboda zajamčene Ustavom, nekažnjeno naučavaju i raspa-čavaju krajnje diskriminacijski spisi protiv žena koji vrijeđaju njihovo dostojanstvo, kao što je to slučaj u Katoličkoj crkvi?

2.   Zašto država ravnodušno promatra kako se unatoč zabrani u hrvatskom Ustavu, razvijaju, odnosno održavaju  protuustavne enklave, kao što je to slučaj Katoličke crkve?

3.   Zašto izabrani političari ne izvršavaju ono što su prilikom stupanja na dužnost prisegli narodu, naime da će svoje građane zaštititi od kršenja ustavnih prava, kao što je diskriminacija žena?

David – Udruga građana za zaštitu ljudskih prava

Što se tiče žena Katolička crkva proturječi Ustavu, Bibliji i Isusovom učenju na koje se poziva.

Žena, kao što se može pročitati, prema Ustavu Republike Hrvatske, prema Bibliji i Isusovom učenju ima jednaka prava kao muškarac – ali ne i u Katoličkoj crkvi, niti u njenom nauku, niti u njenoj praksi, a to je skandalozno!

 

Članak 14 Ustava Republike Hrvatske

«Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o svojoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili soci-jalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, druš-tvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.» Dakle, u Ustavu nema razlika u pravima i slobodama.

 

Biblija

U rimokatoličkoj Bibliji, na samome početku piše: «Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.» (Post 1, 27)

 

Isus iz Nazareta, na kojeg se crkva poziva, živio je i poučavao jednakost muškarca i žene.

O Njemu čitamo da je prekršio tadašnji crkveni zakon koji je nalagao da se preljubnicukamenuje, rekavši: «Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!», čime jeujedno i raskrinkao dvoličnost pismo-znanaca. On je, nadalje, razgovarao sa ženama – također i s onima koje su bile vrlo nisko u društvenoj hijerarhiji, kao sa Samarićankom i Kanaankom, kako bi pokazao što o ženama misli Bog koji Ga je poslao. Da bismo to pojasnili naglasit ćemo da je u Isusovo vrijeme vrijedilo pravilo: ako je žena na cesti samo razgovarala s muškar-cem, njen ju je suprug mogao otjerati bez povrata miraza. Za rabina bi bilo skandalozno razgovarati sa ženom na cesti, ali to nije bilo za Isusa.

Isus je okončao sav taj besmisao, te je živio i poučavao jednakost. Predajom nije prenesena niti jedna jedina Isusova riječ koja bi dala povoda za ugnjetavanje žene ili za njeno isključivanje iz bilo koje duhovne službe kao što su to činili i čine crkveni samozvani Božji zas-tupnici na Zemlji. Poznato je da kod prvih kršćana nije postojala diskriminacija žena; žene su mogle biti proro-čice, iscjeliteljice, učenice i đakoni i voditeljice Prakrš-ćanskih zajednica. U Djelima apostolskim izvještava se o tome da su žene sudjelovale u životu zajednice i kao iscjeliteljice i proročice, tako u Dj 21, 9 «…kod Filipa… koji je imao četiri kćeri djevice, obdarene proročkim darom.» Fil 2 „ Apija; … Nimfa u Laodiceji, Lidija u Tijatiri i Feba u Kenhreji vodile su skupove zajednice u svojim kućama“. Vidi i Kol 4, 15; Dj 16, 15; Rim 16, 1.

No Katolička crkva čini suprotno Isusovom nau-čavanju i kaže:

«Žena treba šutke slušati i potpuno se podčiniti. Ne dopuštam ženi da naučava i da se uzdiže iznad muškarca. Prvo je bio stvoren Adam, a tek onda Eva.»  Papa Ivan Pavao II.

Diskriminacija žene dolazi od Pavla, a ne od Isusa

(više…)

Oglasi

Milijuni žrtava crkve:

Inkvizicija: 13 – 18 stoljeća, između 1 i 10 milijuna mrtvih kao i bezbroj mučenih, zlostavljanih i teroriziranih (Der Spiegel, 1.6.1998.).

Križarski ratovi: 11. – 13. stoljeća, do 22 milijuna mrtvih, među njima tisuće njemačkih Židova (Hans Wollschläger, “Die Bewaffneten Wahlfahrten nach Jerusalem” [“Oružana hodočašća u Jeruzalem”])

“Pogani”:  9. – 12. stoljeća. Tijekom srednjeg vijeka njemački kraljevi i kneževi nasilno obraćaju “kršćanstvu” ili vrše okrutne pokolje nad deseticama tisuća njemačkih i slavenskih “pogana”. Crkva im za to daje blagoslov ili poziva u “križarske ratove” protiv Slavena. (Karlheinz Deshner, Kriminalgeschichte des Christentums” [“Kriminalna povijest kršćanstva”], svezak 4, 5 i 6)

Židovi: Tijekom srednjeg vijeka od 11. – 14. stoljeća stalni pogromi s tisućama mrtvih, pripremani stoljećima crkvenom hajkom. Julius Streicher na Nürnberškim procesima za opravdanje holokausta izričito se poziva na huškačke govore Martina Luthera protiv Židova (Friedrich Heer, “Gottes erste Liebe” [“Božja prva ljubav”]).

Osvajanje Amerike: U prvih 150 godina nakon osvajanja od strane Španjolaca “u ime Božje” umrlo je 100 milijuna ljudi – “najveći genocid svih vremena” (Teolog Boff, Publik-Forum, 31.5.1991.).

Katari, valdenzi, husiti, baptisti: Tisuće inovjernika umire po zapovijedi crkava (također i luteranske).

“Vještice”: 16. – 18. stoljeća – između 40000 i milijun ljudi, najviše žena, umire okrutnom smrću, otprilike polovica u Njemačkoj. Također i Luther naređuje spaljivanje vještica. Uputa za to, “Čekić za vještice” potječe od dva njemačka dominikanska redovnika (s.a. Hubertus Mynarek, Die neue Inquisition” [“Nova inkvizicija”]).

A kako je to danas? Korijeni Starog zavjeta, pretežno “Mojsijeve knjige”, “osvjetljavaju”, prema katoličkom katekizmu, Novi zavjet, dakle naše doba. 

Genocid u Hrvatskoj: Još sredinom 20. stoljeća, između 1941 i 1943. u Hrvatskoj je ubijeno oko 750000 pravoslavnih Srba – uz nadležno sudjelovanje katoličkih duhovnika i s odobrenjem Vatikana … Vatikan je o svemu obaviješten ali s krvavim režimom postupa s osjetnom blagonaklonošću. Katolička hijerarhija, prije svih vojni vikar i nadbiskup Stepinac (kojeg je papa 1988. proglasio blaženim) moralno podupire fašistički režim do samog kraja.(O tom usp. Deschner, “Ein Jahrhundert Heilsgeschichte”, svezak 2, 1983., str. 210 i d., kao i Dedijer, “Jasenovac – jugoslavenski Auschwitz i Vatikan”, 1988.

Zloupotreba djece od župnika i svećenika: Žrtve dječje zloporabe većinom pate duševno godinama i desetljećima zbog tih poniženja. Stručnjaci procjenjuju da je u posljednjih 20 godina u USA bilo 2000 od 51.000 katoličkih svećenika optuženo za seksualno zlostavljanje (Hanauer Anzeiger, 13.7.1998.). To je oko 4 posto – neprijavljeni slučajevi nisu obuhvaćeni. Za Njemačku je prof. Hubertus Mynarek procijenio udio svećenika pedofila isto tako na 3 – 5 posto (Akte 97, 14.9.1999.).

Prorok – vanredno izdanje Christusstaat – international

Pa što je onda zapravo vjerodostojno u toj crkvi?

U odgovarajućoj literaturi pročitao sam kako je bilo kod poganina. . Morao sam utvrditi, ne samo na svoje čuđenje već i na svoj užas da kako u katoličkoj tako i u evangelističkoj crkvi postoji više poganstva nego učenja Isusa iz Nazareta. Pa što je onda zapravo vjerodostojno u toj crkvi?!

Na temelju svog istraživanja i svoga stečenog uvjerenja sada sam učinio korak koji je zapravo odavna sazrio i istupio sam iz crkve. Hoću biti kršćanin a ne poganin …

Tu se čovjeku već diže kosa na glavi!

Kao oduševljen pristaša knjiga Karla Heinza Deschnera nalazim  na strani 5 u načinu prikazivanja upravo otmjenim i suzdržanim, prema stvarnosti kakva je bila. Tko poznaje Deschnerove knjige, naročito knjige “Kriminalna povijest kršćanstva”, “Ponovno je zakukurikao pijetao” i “Opus diaboli”, taj ne mora više pitati je li točno to što piše prorok, npr.:

“Prijašnji i današnji svećenički stalež, takozvani posrednici između Boga i ljudi, oduvijek su se koristili svjetovnom vlašću. U mnogim situacijama su bili huškači protiv inovjernika, a država izvršni organ njihove hajke.”

Kod Deschnera se može pročitati k a k o  se to dogodilo u podrobnostima. Tu se čovjeku već diže kosa na glavi!
Koliko je prorok u pravu i sa svojim pitanjem: “Kako je to u našem vremenu? Također i danas su svjetovni i crkveni glavari u prvom planu, a narod, kao i u prijašnjim vremenima stoji otraga.”
Čitanje Deschnerovih knjiga moglo bi zainteresiranome “naknadno isporučiti” ono što u objektivnom prikazivanju proroka logično biva uskraćeno. Saznat će da narod nije samo “stajao otraga” nego da je bio i kako je bio zlostavljan, mučen, i nasiljem i mučenjem pokršten. Za ilustraciju  ponešto iz upravo spomenutih knjiga. Deschner govori neuvijeno: (više…)

Crkva u nacizmu koristila 6000 prisilnih radnika

Jutarnji.hr

Objavljeno: 09.04.2008.

KÖLN – Dovodili su ih iz Poljske, Rusije ili Ukrajine, za vrijeme Drugog svjetskog rata morali su raditi u bolnicama ili na poljoprivrednim imanjima – prisilni radnici u službi katoličke crkve, “povijesni teret” koji se mora obraditi, kako je na predstavljanju dokumentacije o ovoj, do sada manje poznatoj temi, rekao kardinal Karl Lehman.

Njemačka je katolička crkva za vrijeme rata koristila 6000 prisilnih radnika iz Istočne Europe, proizlazi to iz 700 stranica opsežne dokumentacije “Prisilni rad i katolička crkva 1939.-1945. – Povijest i sjećanje, odšteta i pomirba”, koja je po prvi put u Njemačkoj prikazala opseg prisilnog rada u katoličkim institucijama.

Knjiga je inače nastala kao odgovor crkve na novinarsko otkriće iz 2000. godine, a istodobno Karl Lehmans osnivanjem njemačke Zaklade “Sjećanje, odgovornost i budućnost”, koja se brine za plaćanje odštete bivšim ratnim prisilnim radnicima.

Za razliku od njemačke protestantske crkve, Njemačka biskupska konferencija, tada pod predsjedavanjem kardinala Lehmana, odlučila je ne uplatiti sredstva u fond za odštetu, već je dala zadaću timu povjesničara Komisije za suvremenu povijest u Bonnu da izradi ekspertizu o tom pitanju kako bi mogla na osnovu toga djelovati.  Temeljem izvještaja komisije zatim je osnovan crkveni fond, iz kojega su prve odštete isplaćene već 2000. godine.

Dovođenje prisilnih radnika na rad dugo je bilo “zaboravljeno poglavlje suvremene povijesti crkve”, rekao je kardinal Lehman na promociji knjige u Mainzu. Nakon sedmogodišnjeg istraživanja crkvenih arhiva, dokazalo se korištenje ratnih zarobljenika i civilnih prisilnih radnika u 776 crkvenih ustanova, koje su, kao i druge ustanove i industrija, za vrijeme rata patile od manjka radne snage.ƒ

Većina  radnika prisiljavana na teški fizički radVećina radnika, pokazuje dokumentacija, prisiljavana je na teški fizički rad, primjerice u poljoprivredi, bolnicama i lazaretima ili čišćenju ruševina, no za razliku od  primjerice zahtjevne industrije oružja, humanije se postupalo s radnicima, a brojni su svećenici  riskirali kaznu pružanjem duhovne potpore radnicima, zaključuje urednik knjige Karl-Joseph Hummel.  Ipak, sudbina prisilnih radnika ostaje “povijesni teret koji će za našu crkvu i u budućnosti ostati izazov”, rekao je kardinal Lehman.

Iva Krtalić Muiesan