ZLOČINI I NASILJA NE ZASTARIJEVAJU

Početna stranica » Korijeni zločina u vjerskim institucijama » Božja riječ prekjučer, jučer i danas – Istina ili ne? Bog rehabilitira Mojsija preko drugih proroka

Božja riječ prekjučer, jučer i danas – Istina ili ne? Bog rehabilitira Mojsija preko drugih proroka

Tekst iz “Proroka br. 15” Glas istine. Božja proročica govori u naše vrijeme. Ono temeljno u našem vremenu za razmišljanje i samospoznaju.

Priredio: Aris Kostadinov

Uvijek iznova nam se postavlja pitanje: Je li Bog Staroga zavjeta – pretežno Bog u “Mojsijevim knjigama” – drugi Bog od onoga u Novom zavjetu? Ako je to jedan te isti Bog, tada ili mora da je Stari zavjet, pretežno “Mojsijeve knjige”, falsificiran, ili je Isus govorio neistinu. Ili je Bog čak promjenjiv?
Od Isusa iz Nazareta prošlo je 2000 godina. Sin Božji došao nam je kao čovjek, kao sin čovječji, da nam donese poruku Boga, Svojeg Oca koji je i naš Otac. Poruka što nam je Isus donio od Boga, Svojeg i našeg Oca, je ljubav.

Put k ljubavi počinje s izmirenjem među ljudima i između ljudi i životinja i Zemlje. Jedino po tom putu čovjek dolazi do jedinstva s Bogom i Njegovoga cjelokupnog Stvaranja uključujući i svemir.

Bog je ljubav. Njegovo beskonačno biće je dakle ljubav. Isus je govorio ljudima da su Njegov Otac i On, Isus, Krist, jedno. Time je Isus htio reći ljudima da je Njegova poruka istina što dolazi iz Nebesa, od Boga, Njegovog Oca koji je i Otac svih ljudi. Isus se nije distancirao od ljudi, već ih je kao sinove i kćeri Božje izjednačavao sa Sobom, jer On je po smislu govorio: Trebate biti savršeni kao što je i vaš nebeski Otac. (Mt 5, 48) I On nam je dao molitvu koja započinje oslovljavanjem: Oče naš, koji jesi na Nebu … odnosno Oče naš na Nebu …

Isus nam je među ostalim dao sljedeću značajnu uputu koja prenesena također u Bibliji glasi: Ne mislite da sam došao ukidati Zakon i proroke. Ja nisam došao ukidati, već ispunjavati … Dok ne prođu Nebo i Zemlja, neće proći ni najmanje slovo Zakona prije nego se sve ne dogodi. Onaj tko ukine samo makar jednu od najmanjih zapovijedi i odgovarajuće uči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. Ali onaj tko ih se drži i poučava ih se držati, bit će velik u kraljevstvu nebeskom. (Mt 5, 17 –19)

Isus je u tim Svojim riječima govorio o vječnom zakonu, a time i o vječnome, nepromjenjivom Bogu. Time je On nedvosmisleno izrekao da su proroci poslani od Boga govorili istinito, dakle da su u proročkoj riječi objavljivali istinu koja je Bog.

Onome tko “Mojsijeve knjige” Staroga zavjeta usporedi s Isusovim učenjima veoma brzo se postavlja pitanje: Je li Isus govorio istinu – i onda kad je rekao da će ispuniti riječ proroka. Ili je istina ono što se može pročitati kod Mojsija? I što je u tom pogledu s prorocima koji su došli poslije Mojsija. Njihove se izjave u mnogim slučajevima sadržajno razlikuju od Mojsijevih riječi prenijetih predajom; dijelom one govore suprotno. Ili su preko proroka Starog zavjeta govorila različita božanstva? Razlike u izjavama i uputama proroka bliska su zaključku da postoji više bogova. A Isus nas je opet učio jednoga drugog Boga od “Boga” koji je npr. govorio preko “Mojsija”.

Tko sada smatra da “kršćanske” crkve imaju uvjerljiv odgovor i da će mu pomoći da iz zbrke i nesigurnosti dospije do jasnoće i sigurnosti, bit će razočaran: One po smislu objašnjavaju da je svaka riječ Biblije Božja istina, iz čega proizlazi da to što je Bog govorio preko Mojsija, stoji autentično u Bibliji. Po tome je “Bog” zapovjedio da se, među ostalim, u krvavim, okrutnim žrtvenim postupcima ubijaju životinje i prinose Njemu. On, Gospod, je izabrao određene ljude za to da izvode postupke u podrobno propisanim ritualima, “kako je to Gospod bio zapovjedio Mojsiju”.

Slijedimo li to naukovanje crkava, tada bi to bila dakle istina.

Ali što je onda s ostalim starozavjetnim prorocima, kao npr. s Amosom, Izaijom, Jeremijom i mnogim ostalima preko kojih je Bog govorio protiv žrtava paljenica, žrtava klanica i sličnom? Isus, najveći prorok svih vremena, izjasnio se također protiv izjava i uputa koje je navodno Bog objavio preko proroka Mojsija.

Proturječnost tih različitih “izjava Boga” je očita. Usprkos tome po crkvenom naukovanju oboje treba biti istina?

Pogledajmo još jednom različite slike Boga:

Isus nas je učio Boga Deset zapovijedi koji je dobrostiv, mudar Bog, Bog ljubavi i pomirenja, Stvoritelj koji je z a život životinja, štoviše koji je z a svu prirodu.

Bog” Mojsijevih knjiga u usporedbi s tim bio bi strog, okrutan i brutalan Bog, koji ljudima nameće teške kazne, također i smrtne kazne, ali koji prije svega dopušta da se životinjski svijet muči i kolje na bestijalan način kako bi se dimom žrtava paljenica mogao umiriti. Je li dakle “Bog Mojsijevih knjiga” u Starome zavjetu Svojim uputama i jezovitim praksama zapostavio Boga Deset zapovijedi?

Uvijek iznova nam se postavlja pitanje: Je li Bog Staroga zavjeta – pretežno Bog u “Mojsijevim knjigama” – drugi Bog od onoga u Novom zavjetu? Ako je to jedan te isti Bog, tada ili mora da je Stari zavjet, pretežno “Mojsijeve knjige”, falsificiran, ili je Isus govorio neistinu. Ili je Bog čak promjenjiv?

Prorok je u broju 13, travanj 1998. (hrvatsko izdanje kolovoz 1999.) u dijalogu s jednim stručnjakom katoličke teologije i jednim stručnjakom evangeličke teologije, to pitanje već istražio. Ono će biti ovdje ponovno zahvaćeno– s posebnim osvrtom na životinjske žrtve.

Prvi su prakršćani još bili neopterećeni takvim pitanjima. Njima je bilo jasno da je riječ, učenje, poruka i život Božjeg Sina Isusa, Krista, autentična riječ Božja, ujedno Božja volja za ljude i duše, a time je također imala važiti kao mjerilo za ono što je na drugim mjestima i u drugim vremenima bilo prezentirano i što bi se prezentiralo kao Božja riječ.

Mi ljudi ne bismo sada imali povoda razmišljati o “Božjoj riječi jučer i danas – istina ili ne?”, čak ne bi bilo niti potrebno da Bog još jednom pošalje proroka učitelja na Zemlju, da – zacijelo d a , se razvoj prakršćanstva nastavio u orijentaciji na Isusa, Krista. Međutim ono se nije tako dugo nastavilo, s posljedicom da zloduh onoga pripisanog Mojsiju, što je Isus već više puta ispravljao, može danas još uvijek djelovati, i to dublje, masivnije i “globalnije” nego što su mnogi toga svjesni. Ali ono što čovjeku nije jasno je da može utjecati na njega i njime upravljati.

Bog je ljubav, dobrota i blagost. Nije potrebno Njega umirivati okrutnim poganskim običajima.

Ali kako je tada došlo do krivih sadržaja i uputa u Mojsijevoj knjizi? Tko je imao interesa da Mojsiju npr. podmetne naredbu za krvoločne poganske običaje? Bog sam daje odgovor; On je kasnije govorio o nečemu preko proroka Jeremije:

Jer ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. Štoviše, ovo im ja zapovjedih: Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putom kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.

A oni ne poslušaše i uho svoje ne prignuše k meni, već pođoše za pobudama i nagonima zloga srca svojega.

Okrenuše mi leđa, a ne lice. Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske, pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. Ali me oni nisu slušali niti uho svoje prignuli k meni, nego su ostali tvrdokorni i postupali gore od svojih otaca.

Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati. Zato im reci: Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega i ne prima opomene. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih. (Jeremija, 7, 22-28)

Bog je sam dakle preko Jeremije otkrio krivotvorenje “Mojsijevih knjiga” i time rehabilitirao proroka Mojsija.

Mojsije je bio rehabilitiran isto tako i u našem vremenu, s jedne strane od modernog istraživanja Biblije koje je dokazalo da Božja riječ preko Mojsijevih usta, kako je čitamo u Starom zavjetu, nije autentična, da je tekst bio, štoviše, višekratno ciljano mijenjan i “redigiran”; velike djelove predajom prenijete “konačne verzije” u Bibliji, znanstvenici složno pripisuju svećenicima.

Ali ne govori samo to u korist Mojsija. Najviša “instanca”, Pra-inteligencija, Premudrost i Pravednost, Duh Krista Božjeg, u velikom djelu objavi “Ovo je Moja riječ. Alfa i Omega. Isusovo evanđelje. Knjiga koju međutim pravi kršćani u cijelom svijetu poznaju”, koje nam je podario Krist Božji preko Svoje proročice za današnje vrijeme, izdaje Mojsiju jasnu svjedodžbu, među ostalim, sljedećim riječima:

Mojsije nije naredio niti odobrio žrtvovanje životinja. Međutim on nije dirao u sotonsku volju onih koji su htjeli jesti meso. On ih je poučavao i upućivao da je grijeh kako trošenje tako i žrtvovanje životinja. Budući da su tvrdokorni Izraelićani ustrajali na tome, Mojsije je morao šutjeti, jer su i Izraelićani bili djeca Božja i imali slobodnu volju. Oni su na sve gledali samo iz svog grijeha i stoga su Mojsijevu šutnju smatrali odobravanjem. (str. 520 hrv. izd.)

Duh Božji u Svojoj moćnoj objavi potvrđuje višekratno da je Mojsije bio vjeran sluga Božji koji je ljudima svog vremena vjerno davao Božju riječ. Bog je dakle iznova rehabilitirao Mojsija.

Onaj tko Božje riječi preko Jeremije čita srcem, dolazi do uvjerenja ga “Mojsijeve knjige” moraju biti knjige ondašnje svećeničke kaste koja je prišila proroku Mojsiju svoje predodžbe, svoj okrutni, ubilački poganski kult. Svećenici su po svem izgledu htjeli i nadalje prakticirati ono što je bilo uobičajeno u tadašnjem poganstvu i što su Izraelićani donijeli sa sobom u ropstvo u Egipat.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: